Kad jaglaci utihnu 2021.
21.03.2021.
S obzirom na projekciju Svjetske Banke (The World Bank) u kojoj piše, da je krajnji rok završetka korona pandemije predviđen za 31. ožujak 2025. godine, umjesto “Papučki jaglaci 2020. – 2025.” budemo imali serijal reportaža pod nazivom “Kad jaglaci utihnu 2021. – 2025.” Pa krenimo redom…
Na startnoj crti se okupilo mnoštvo planinara (slobodna procjena ~ 250) iz cijele Slavonije, a viđeni su i mini busevi iz Zageba. Nažalost veće okupljanje je izostalo, jer hebene epidemiološke mjere ograničiše i zabraniše okupljanje kod PD “Lapjak”, tako da nismo ni pokušali grupiranje i neko veće druženje.
Lijepo smo se u miru i bez uporabe sile (pendrek, suzavac, vodeni top) razišli u malim grupicama kako smo i dolazili. 🙂 Miša tužan, pretužan. 🙁 Odavno je poznato da mi treba najmanje 300 planinara da se osjećam kao kod kuće, brojka od 1.500 je već gala za moje poimanje i uživanje. A što ćeš, svaka luda ima svoje veselje.
Dan lijep, pretežito sunčan, poprilično hladan, povremeno snijeg na tlu, katkada i malo blata, na trenutke ima i vjetra koji ledi krv u žilama. No sve u svemu vrlo ugodno, sa puno osmijeha i sretnih ljudi. Pa tko to može platiti?
Ukratko, naša grupica broji nekih 40-ak ljudova i tijekom nekoliko sati hoda i zabušavanja, uspijevamo odraditi iznimno zabavni planinarski pohod, ukupne duljine od 10 km rutom: Velika > Pliš > Mališćak > Turjak poučna staza > Velika.
Jučer brdska utrka, danas planinarenje, a sutra radimo punom parom i rješavamo gomile novih problema. U to ime izgovaram na glas ove riječi i gasim PC: Hvala vam dragi ljudi, što ste mi pružili zabavu u planini i priliku da ostvarim “stand up” snove, ispunim kadrove vašim: okicama, frizurama (čitaj guzama), osmijesima i bezbrižnim trenucima. Vidimo se…
Miša Nicinger
* * *
Ako niste znali jaglaci su najžući, najtiši, najveći i najljući na svoj dan, a ove godine njihov dan je pao na proljetni ekvinocij 21.03.2021. S jutarnjom misli… ustati ili odustati zaputili smo se put Velike gdje nas je igrom slučaja ugrabila planinarska družina Bršljan Jankovca s Ivanom na čelu… Pogovora da idemo s njima nije bio, jer ipak na njihovoj strani bila je gospođa korona. Ona je puštala žute i narančaste pipke ili kako li se te antene već zovu, sa svoje nove sojevite kape, tako da druge nam nije bilo nego da hrabro krenemo s njima stjecati imunitet.
Korona i 40 hajduka probijala se uspješno i bez gubitaka na turi Velika „uspon i samo uspon“ Pliš i sklonište Mališćak kojom je hrabro predvodila Ane iz Osijeka. Ručak i grijanje uz vatricu bila je na sloništu Mališćak. Naravno i igra sa psima. Na vrhu Mališćak nastavio se niz naslikavanja. Korona je na vidikovcu sjetno gledala gdje će proširiti svoju vibru i stvorit vojsku vjernih obožavatelja.
Povratak do Velike bio je poučnom stazom Turjak. Sve u svemu ja koja ostavljam darove po prirodi nakupih 10,5 km staze. Oni većeg mjehura imali su blizu 10 km. Nama malo premalo, ali zadovoljavajuće uz uspon. Ako je vjerovati mojoj aplikaciji ekvivalent tog dana je bio uspon na 187 katova visine, a spust 179 katova. Tako da sam vam ja još u oblacima stoga i objava kasni. Nedostajalo mi je okupljane i svi oni dragi ljudi s kojima hodam unazad 5 godina. Nije džabe ona izreka “Ako želiš bit sretan cijeli život postani pop 🙂 ovaj planinar!” Do gledanja i ponovnog druženja…
Mina Marina Barić
Veliku grupnu fotografiju možete preuzmite ovdje…