Sad ili nikad
26.11.2017.
U trenutku najave pohoda znakovitog imena “Sad ili nikad” (Now or never) temperatura se u Slavoniji muvala oko +15°C. U noći sa subote na nedjelju sve se promijenilo i krenula je padati kiša, koja se ujutro smirila i nešto malo kasnije pretvorila u snijeg. Počeo je puhati sjeverni ledeni vjetar i dobrano nas rashladio, pa se dnevna temperatura približila ništici.
Ukratko, umjesto 20-ak kilometara odlučili smo sve to malo skratiti i u konačnici prehodati samo 14 km. Da, da, znam, znam… baš smo jadni. A kakvi su tek oni što su odustali? 🙂
Rutu: Jankovac > Talijanski jarak > Anđina koliba > Mišovito brdo (stari naziv Mišino brdo, još stariji Koprivnato brdo) – 852 m/nv > Stari šumarski put > Ivačka glava – 912,5 m/nv > Vojna cesta > Greben Sokoline > Jankovac, odradila je desetoročlana ekipa u sastavu: Dražen, Zdravko, Filip, Juraj, Robert (novo lice), Dobrila, Božena, Anamarija, Mario i niže potpisani. Izbacili smo neka lijepa mjesta: Vratnice, Zen klupicu, Kneževa voda, Nevoljaš i tako uštedjeli napore i brojne kilometre. No s obzirom na snagu vjetra, niske oblake i snijeg, to je bila dobra odluka.
Iako Šapice nisu sudjelovale na 17. Memorijalnom pohodu na “Anđinu baraku” koji organizira PD Mališćak, u spomen na pogibiju 11 hrvatskih vojnika na Papuku 1991. godine – Dražen je kod novog spomenika zapalio svijeću kako bismo odali počast poginulim hrvatskim braniteljima.
Već se na usponu na “Mišovito brdo” pojavilo oko 5 cm bljuzgavog snijega, a kako smo se približavali Ivačkoj glavi rasla je njegova debljina (10 – 15 cm) i krutost.
Na Ivačkoj se vjetar razmahao i dodatno spustio temperaturu za desetak stupnjeva. Bilo je brrr, brrr, brrr. Nismo se grupno fotkali, niti upisali, a zbog brzine i hladnoće niti ručati na miru. Isto vrijedi za kavu, čaj i kuhano vino. Sukladno tome sve se odigravalo putem, onako s nogu…
Na Jankovcu još uvijek traju radovi na uređenju (pre)modernog parkinga koji bi bolje pristajao u kakvoj metropoli. Puno je blata, no zato je kaskadni slap Skakavac nabujao vodom koja se pjeni i razbija o stijene, i uistinu je veličanstven doživljaj tijekom prolaska poučnom stazom namijenjenoj turistima.
Svi ste nam nedostajali, počevši od prekobrojnih Osječana (Lončarići su bili na Papučkom ceneru i skupljali medelje), Brođana, Požežana, Našičana, Miholjčana, Slatinčana, Kutjevčana i posebno jedna Kutjevčanka. 😉
Vidimo se u subotu na Psunju i nedjelju kod Tivana.
Miša Nicinger
I nešto za kraj…
Pohvala: Markacija oko Ivačke glave (stare i nove) ima puno i strateški su vrlo dobro raspoređene. Ovo posebno dolazi do izražaja tijekom smanjene vidljivosti (magla, snijeg, kiša, noć), a veći dio toga imali smo danas.
Pokuda: Većina markacija ima jednu ili više rupa od metka, malog ili velikog kalibra! Neke i na desetke… Vrlo ružna navika vlasnika vatrenog oružja i ništa manje opasna. Treba li netko stradati da ova praksa prestane postojati!?
