Jocker zovi
21.10.2012.
Iz netom razbuđenoga grada, koga je ni krivog ni dužnog okovala gusta i naizgled neprobojna magla, krećemo prema Anđinoj baraci, brvnari ili kolibi, gdje je u najpoznatija šumska vila, hodala visoko uzdignuta čela i obasipala putnike namjernike svojim čarolijama. Istovremeno iz bliskih ali i udaljenih dijelova Slavonije kreću sudionici današnjeg pohoda kako bismo u usponima i padovima proveli dan na našoj omiljenoj planini.
Nekoliko kilometara vozimo se u koloni iza ekipe iz Osijeka koju čine Jasna 1, Ivan & Dejan i stižemo na startnu crtu gdje nas dočekuje Jasna 2 iz Slatine, a poslije nekoliko sati hoda na Orahovim vodama nam se pridružuje i Miroslav iz Jakšića.
Već u Slatinskom Drenovcu naša lokalna zvijezda ultravioletnim zracima uspijeva rastjerati niske oblake i nazire se azurno plavetnilo troposfere iz koje nećemo, poput svjetskih rekordera, skakati iz balona, ali ćemo se za razliku od običnih smrtnika svladati skoro 1.000 metara nadmorske visine i tijekom 7 sati pohoda puno, puno metara daljine, pa čak i geografske širine… Sve to u konačnici i nije tako malo, niti beznačajno – ma koliko mi šutjeli o tome – o čemu zorno svjedoči ovaj portal. 🙂
Isprva poštujemo pravila igre i hodamo markiranim stazama prema našem cilju starom gradu Stražemanu, a potom u maniri ISPO-vaca krećemo malo lijevo pa desno, tamo i vamo, zgledamo se, gestikuliramo, osmatramo, listamo priručnike, analiziramo zemljovide i GPS pomagala od 3, 4 i 7 inča. U konačnici zovemo Josipa Ciganovića – Cigu koji iz Paklenice putem radiovalova i mobilnih operatera u tren oka dijeli spasonosne savjete “Livadica, jug-jugoistok, spust, jarak,…” i izvodi nas na pravi put. 😉 Hvala, hvala i još jednom hvala – Cigo dabogda ti svaka dala. 🙂
Iskoristio bih prigodu i zahvalio se svim dobrim ljudima Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema koji su tijekom minulih godina nesebično darivali sebe i bojali markacije za buduće generacije planinara. Dobar je ISPO, al’ Marka je Marka. 🙂
Za vrijeme pohoda skupljamo (čitaj skupljam) ljekovite planinarske trave kako bismo tijekom stanke za ručak skuhali čaj od ljekovitog i okrepljujućeg bilja. Svega su tu našlo: borovnica, kupina, šipak, gospina trava, kopriva i jedna kriška mandarine. 😉 Spomenimo kako nismo koristili mentu i divlje kruške, niti majčinu dušicu koju smo “namirisali” ali ne i locirali. Sve u svemu uz pomoć mini plinskog kuhala pretvorili smo pronađeno lišće i plodove u topli napitak za pamćenje – vjerovali ili ne…
Planina nas je po tko zna koji put prigrlila i poklonila nam dan za pamćenje, što i vama želimo, nekad, negdje, sa nama ili bez nas. Ostaje mi još samo reći hvala svim sudionicima na ugodnom druženju i pozdrav znanim i neznanim planinarskim prijateljima.
Miša Nicinger
