Pohod ZA EU
22.01.2012.
Iako je jutarnja kiša pokušala pomrsiti naše planove za još jedan pohod – ne nismo se dali, te smo se spremno uputili na naše redovito polazište Jankovac.
Putem, suncem obasjani stižemo do šarenog stupa gdje nalazimo razbijenu tablu lovačke udruge, a kako smo mi savjesni, spremno smo se bacili na posao i popravili… Ah, kako je fora raditi dobra djela! 🙂
Nastavljamo prema Češljakovačkom visu ali smo odlučili obići i poznatu Jamu Suhodolku, oprezno smo se približili jami zabilježili par snimaka i nastavili dalje…
Put prema Češljakovačkom visu – a ne, ništa od toga plan se naglo promijenio konstatacijom da smo gladniiii! Skrećemo smrekovom šumom kroz snijeg strmoglavo prema Trišnjici…
Pošto smo jeli i upisali se u knjigu posjete slijedi grupna fotka na ljuljački. Po vrlo zaleđenom putu dolazimo do Šumarskog fakulteta gdje malo zastajemo fotkamo okolinu, krila aviona, a zatim i izvor snježne gospe, pa put pod noge preko jezerca do Majerovih livada…
Nastojimo izbjeći Talijanski jarak te krećemo preko Majerovih livada. U staroj bukovoj šumi nailazimo na žensku Božikovinu koja je prepuna crvenih bobica rekli bismo Božana, Božena ili možda Božica jer te crvene bobice su neizbježan detalj Božićnih dekoracija..
Kako bilo, mi smo put nastavili preko stijena do Jankovca i tako naš put završava sa petosatnim hodom…
Nikolina Tomić
Joj, naša Nikolina nije niti svjesna svoje pogreške! Upravo je otvorila čarobnu škrinjicu i pokaza se dostojnim, ne protivnikom, već suradnikom. Od sada pa nadalje očekujemo sve više priloga, tekstova, fotografija, video zapisa i dobrih vibracija, bez obzira jesmo li se znojili skupa ili ne. 🙂
Današnji pohod otkriva još neke zanimljive detalje. Mario osim izdržljivosti gorštaka ima smisao i sve predispozicije za vodiča. Sukladno tome vrijedno zapisuje u ROM memoriju sve naše zajedničke ali i samostalne putešestvije, pamti stazice, puteljke, odvojke, stijene, panjeve, vrtače, čita tragove, tumači pojave,… Barbara je ovim 300 minutnim pohodom potvrdila status najmlađe Šapice koja sve napore podnosi sa smiješkom i lakoćom kakva se rijetko viša na našoj omiljenoj planini – to uistinu budu nadu za sjevernjake. Dosta je bilo vladavine južnjaka. Mi smo Papukovi – Papuk je naš! 🙂
Ivona osim što ponosito gazi u teško stečenoj crvenoj uniformi – polako ali sigurno postaje lider za velike pustolovine i planinarske pothvate. Jedino ne bi valjalo da negdje u šumi naletimo na komandanta Marka i vukove sa Ontarija. 😉 Poznate i manje poznate staze su za nju odveć jednostavne, pa nas sve više i sve češće vodi prečacima, stranputicama i okolo-naokolo u maniri prekaljenih ISPO-vaca. Tko zna možda za koju godinu zamjeni Berljaka i povede ekipu put Nepala…
Sve u svemu naša se mala skupina počela povećavati, rasti u visinu, širinu i dubinu. Ne samo u kg žive vage – već u kvaliteti, kvantiteti i općenito pristupom problematici. Šteta je što su nam Romeo i Dejan prečesto zauzeti, a mnoge stare Šapice ne uspijevaju pronaći dovoljno motivacije i vremena za zajedničke trenutke u prirodi. 😐
No kako je krenulo (Hrvati zaokružiše ZA) cijela EU je pred nama i oko nas, a tu je i brdoviti Balkan. Treba sve to prehodati. Zapjevajmo u to ime: “Od Vardaraaa pa do Triglavaaa” ups… pogrešna strana ploče… “Od Karpataaaa pa do Pirinejaaaaa”.
Kao i uvijek – jedni se raduju, drugi tuguju, treći koriste gužvu, četvrti dižu revolucije – pa opet ispočetka. Zlobnici bi rekli: “Na zapadu ništa novo – na istoku stare priče.” Osim toga netko je jednom rekao: “Povijest čovječanstva je jedan veliki rat sa kraćim prekidima da se smisli novo i ubojitije oružje!” 🙁
Zato ne zaboravimo što smo danas naučili i doživjeli. Bitno je što više hodati dok se još ima gdje i sa čime hodati jer svega će biti – samo nas neće biti. Do sljedećeg pohoda udrite brigu na veselje i zadržite osmijeh na licu jer tako je lijepo biti sretan.
P.S.
Neće vam se ruka osušiti ako napišete kakav kometar, najavu, priču, doživljaj, san ili zaželite nekome dobar dan. 🙂
Miša Nicinger
