SF na vrhu svijeta
20.01.2011.
Evo nas Ivona i ja sjedimo na vrhu svijeta. Prsti su mi takoreći zalijepljeni za tipke na netbook računalu (bilo kuda računalo svuda) i jedva ih uspijevam pomaknuti. Brr, vraški je ledeno tu gore… Ivona cepinom zabija zastavicu sa tri male slatke šapice i pokušava ostaviti nekoliko otisaka dlana na podlozi ali joj to nikako ne polazi za rukom. Ljutita i crvena u licu odustaje i vadi male ljude.
Namješta ih tako da se na fotki vide Nepal, Tibet, Kina i cijela nizina. Na -35°C uistinu nije lako baratati sa kojekakvim finim spravicama, promrzlim ručicama. E baš je blesava, umjesto da pijucka ledeni čaj i gricka smrznuti snijeg, ona fotka!?
“Ivona, daj se skuliraj navuci te rukavice i zakopčaj jaknu, uskoro krećemo prema logoru br. 7 zar si zaboravila da Šerpasi nemaju više kisika, a jučer s pozobali zadnje količine prosa i mlijeka u prahu. Pogledaj se na što sličiš sva si raskupusana!” Gleda me ispod naočala za varenje i širi rukama jaknu pokazujući majicu “www.planinarimo.info”, a zatim prkosno nastavlja po svome – klik, klik…
U taj tren vrh Mount Everesta zaposjeda gusta snježna oluja, tražim tipku enter jer prije brzinskog spusta želim poslati svim ISPO prijateljima i onima kojima nije IS’PO ovu priču, pa neka puknu od muke i zavisti ili još bolje podijele sa nama svu radost pobjede nad Everestom. Request for sending… Sending in progres… Done! Turn Off Computer…
A tada je nešto krcnulo! Krv nam se sledila u žilama. Vrh se raspukao poput lubenice i strmoglavili smo se prema glavnoj padini jugoistočnog grebena i još niže. Vidio sam Loci, Južno sjedlo, Ženevski rt… I baš kad sam pomislio ovo je kraj, otvorio sam oči i ugledao svoju sobu.
Miša Nicinger