Žene i mi
25.04.2015.
Naslov ove priče sam rekao odmah na Jankovcu, kada smo utvrdili da skupinu čini veći broj žena, bez posebnog razloga nabrojane kako slijedi: Doris, Sandra, Vesna i dvije Jasne, dok smo mušku populaciju predstavljali Dejan, ja i ravnopravno pas Bigi.
Očigledno to ide u onom pravcu, kako to često one znaju ponavljati u šali (a možda i nije šala) da će one jednog dana vladati svijetom. Zanimljivo, ne kuže da već vladaju. 🙂
Uglavnom, poslužilo nas je izvrsno vrijeme, tako da smo u jednom laganom ritmu prehodali planiranu rutu od Jankovca preko Trišnjice do Češljakovačkog visa, te nakon toga preko Domobranske livade i Velike Radetine povratak na Jankovac.
Kilometražu nismo posebno mjerili, no zato smo: hodali, stajali, sjedili, ležali, nosili kacige, pričali, smijali se, pili kavu (Doris je ručala i pila kavu), ljuljali se, penjali na vidikovac (Doris je opet ručala), ručali (nemoram ni reći da je Doris ponovo ručala), obišli Grofovu stazu (Doris je jela sladoled).
Iako je hrane bilo u izobilju (slanine, kobasice, šunke, …), neke smatraju da orašasti plodovi ne debljaju? 🙂 🙂
Sve u svemu, smatram da bi naši izleti trebali biti baš takvi, opuštajući, bez neke velike potrebe za utrkom u vremenu i prostoru, uvijek prilagodljivi novim situacijama, idejama i događajima.
Bilo je stvarno super, hvala svima. Nekoliko fotografija u nastavku će djelomično prikazati kako nam je bilo.
Ivan Lončarić
