Zameo nas vjetar
18.02.2018.
Dan je bio sunčan, prohladan i sa pokojim oblačkom na nebu ili je tako bilo samo dok se nismo probudili… Naime, dan je bio kišan i tmuran s tek pokojom pahuljom ali to nije spriječilo našu neustrašivu skupinu od 5 šapica (da, dobro ste pročitali punih pet šapica) da se uputi u današnju avanturu.
Na startu su se pojavili Osječani: Dražen, Zdravko i Igor, Slatinčanin Miša i moja malenkost Marija iz Kutjeva. Započeli smo pohod od “Lule” i uputili se prema Malom Papuku. Tako je barem bilo najvaljeno ali smo nešto malo preuredili današnju turu, te se bacilli na zapadni greben do Zen klupice…
I cijeli taj tegovni iako predivni put je bio uskraćen za pogled jer se spustila tolika magla da smo jedva vidjeli prst pred nosom.
Obeshrabreni zatečenom situacijom uputili smo se putem Kneževih voda i umalo da nas nije odnio vjetar. Dio podno vrha Papuka je bio toliko hladan i vjetrovit da smo jedva osjetili prste na rukama iako smo imali poprilično dobru izolaciju.
Iako smo bili informirani i uvjereni kako je snijega nema – dočekala nas je potpuno drugačija situacija…
Snijega je bilo na izvoz ali doslovno. 🙂 Na ponekim mjestima ga je bilo i preko pola metra što nam je otežavalo i usporavalo kretanje.
Nakon Kneževih voda smo se uputili prema Luli, te je nakon nekoliko sati snježnih radosti uslijedilo “blatarenje”. Svima je bilo gotovo nevjerojatno koliko je velika razlika u svega nekoliko stotina metara nadmorske visine.
Malo iscrpljeni ali presretni što smo se zaputili – završili smo današnji pohod, a svima vama koji ste se uplašili vremenske prognoze možemo samo reći da vam želimo barem upola dobar slijedeći pohod…
I što reći na kraju!? Možemo reći da nam je možda žao što nismo stigli na pečeno presence koje su priređivali domaćini na parkingu, točnije Lovačko društvo čije smo prakiralište okupirali, te smo bili ugodno iznenađeni kako vrckavi mogu biti naši članovi (Igor & Dražen) kad snijeg zabijeli. Na sreću niti jedan član nije ozljeđen, a svi smo se lijepo nasmijali.
Marija Bešlić
Evo…. naša posjeta zapadnom djelu Papuka još jednom je dokazala da ne treba slušati meteorologe jer po njihovom ostao bih u nizini, u totalnom sivilu i vjerojatno se ne bih dobro osjećao. Ovako sam uživao u tim divljim dijelovima gorja i snijegom zatrpanim putevima.
Iako danas nismo imali bas predivne poglede na obližnje vrhove i krajolik koji nam se tokom lijepih dana znaju pružit – uživali smo gaziti po grebenima zametenim snijeg čak dobrih 50-60cm i udarima jakog i hladnog sjevernog vjetra ali svaka budala ima svoje veselje, a ovo je baš to i radimo to zato što volimo.
Hodanje po grebenu ima svoju dušu, to je jedna sasvim druga vizija i dimenzija koja se ne može opisati i mora se osjetiti. Stoga je zapadni greben uvijek jeben. 🙂
Ekipa kao uvijek draga, nasmijana, puca od zdravlja i sreće, i spremna na šalu. Zdravka su nam napala dva blesava vepra (Igor i ja) pa se ovim putem još jednom ispričavamo i jako nam je žao zbog naše nepromišljenosti i postavljanja zasjede. Ali Zdravko je ipak jedan veliki gospodin i čovjek pa se ne ljuti na dvije budale… Hvala Zdravko! ♥
Dražen Šmit
Iako je naša ruta u startu predviđala i odlazak na Mali Papuk (638m/nv) bilo je mudro odustati od nauma. Naime, i ovo je bilo više no dovoljno s obzirom na visoki snijeg i studen koja se uvlačila u kosti. Temperatura se na vrhu Pauka spustila na -10°C (vjerojatno i koji stupanj niže s obzirom na snažan vjetar), a pohod smo odrađivali na prosječno -3°C. Kiše nije bilo, a snijeg je padao tek malo. Blata ima samo na makadamskoj cesti zahvaljujući šumarima i njihovim aktivnostima.
Hodali smo od Lule (312m/nv), nekim Draženovim krivinama i potom krenuli na Zapadni greben sve do Zen klupice (953,8m/nv) i Kneževih voda (850m/nv), gdje smo ručali i krenuli nazad. Dakako opet malo putem, a malo u ISPO maniri, onako kako nas je Miro Mesić (alias Papa Štrumf) učio… 🙂
Ukratko, bilo nam je lijepo i dobro smo se zabavili. Do sada se nije dogodio ovako slab odaziv Šapica i gostiju, barem kada je Zapadni greben u pitanju!? Nekako se na spomen tog moćnog i prekrasnog grebena uvijek okupi ekipa iz Slatine, Požege, Pakraca, Slavonskog Broda, Voćina…
Nažalost, po tko zna koji put se pokazalo da su prognostičari bezveznjaci koji mlate praznu slamu, a većina planinara im i dalje vjeruje.
Miša Nicinger
Fotke su priložili: Marija, Dražen i Igor
