Zadnji dan zime 2011.
20.03.2011.
Zašto i zbog čega nismo išli na Papučke jaglace nemam precizan odgovor. Nekako spontano smo zaključili da je bolje napraviti solistički uspon na Ivačku glavu nego se voziti s onu stranu Papuka ne šetnju gdje se sve događa kao u kakvom usporenom filmu. Ne znam kako vi doživljavate masovne skupove ali nama je jednom bilo zanimljivo, drugi put podnošljivo, treći put bi bilo jednom previše. 😉
Iako ste nam svi odreda nedostajali, povremeni izleti u duetu pokazali su neke prednosti, poput 60-ak minuta duljeg spavanja, izostanka strke, požurivanja, kašnjenja, telefoniranja, ispričavanja… 🙂
Krenuli smo kad smo htjeli, stigli kad smo stigli, a zatim smo hodali, u hodu donosili odluke pa opet hodali, a kad bi se umorili malo smo zastali i nastavili skakutati. Usput smo susreli preko nekoliko skupina planinara iz Jastrebarskog i malo s njima divanili, kao što je red. Planinar koji ne zastane i ne prozbori koju riječ s osobama suprotnog spo… to jest smjera ne zaslužuje planinarsku iskaznicu ni bolje cipele od “šangajki”. 🙂
Na pola puta smo umalo pokupili (čitaj nagovorili) jedan nepoznati mladi par na pustolovinu života, ali su poslije 5 minuta vijećanja i nekoliko napravljenih koraka, odustali i krenuli na spust prema Jankovcu umjesto na uspon prema Ivačkoj glavici. Iako su imali želju još uvijek nisu bili spremni za prave izazove. 😐
Vjerojatno je i kod vas, kao i u Slatini, zadnjih nekoliko dana promjenljivo vrijeme sa čestim kišnim razdobljima. Na polasku je naravno paducala kiša i vjerojatno presudno djelovala na mnoge koji su obećali pohoditi Papučke jaglace i ine papučke staze.
Već u Slatinskom Drenovcu kiša se pretvorila u snježne pahulje, a na pola puta do Jankovca i zimske gume su počele vrludati jer je debljina snježnog pokrivača porasla na 10 cm. Mjestimice je snijega bilo do 25 cm, ipak većim dijelom staze od Jankovca, preko Talijanskog jarka, Majerovih livada, Anđine kolibe, a zatim starim šumarskim putem do Ivačke glave i nazad grebenom Sokolina, bilo ga je od 10 – 15 cm.
Temperatura se tijekom pohoda kretala oko 0°C, ali s obzirom da je na Ivačkoj glavi zapuhao snažan vjetar živa u termometru se spustila na -20°C tako da smo gore jedva uspjeli snimiti kraći video i nešto upisati u “tekicu spomenkicu” koju smo pronašli u onoj crvenoj kutiji od debelog željeznog lima. Neki od nas nisu imali kapu i rukavice pa su malčice improvizirali i umirali od hladnoće. 🙁 Tek na spustu sa Ivačke na stijenama prije ulaska u prekrasni ali uvijek mračni Mordor (zimzeleni pojas) smo zastali i pozobali sendviče od domaćeg kruha “Made in Ivona” i drugih sitnica. 😉
Povratak do jankovačke baze bio je prava dječja igra uz teturanje i nekoliko padova i pažljivog promatranja blijedih (ali još upotrebljivih) markacija na grebenu Sokolina.
Svima vama želim mir i dobro do slijedećeg vikenda kada kreće nova brdsko planinska avantura.
Miša Nicinger