Zadnja prvoga 2020.
26.01.2020.
Današnju priču prema predviđanju vremenske prognoze sam zamislila nešto drugačije. Trebalo je krenuti ovako nekako “idemo u planine biti prljavi k’o svinje, idemo u planine…” no dan je bio iznad prosječno topao (sad zvučim kao dežurni meteorolog). Očekivali smo malo kiše, nimalo pahulja, nešto sunca, a dobili smo sve osim kišnih kapi. Dan je bio apsolutno predivan, ali definitivno pretopao za ovo doba godine.
Mjesto sastanka ispred / pokraj Kutjevačkog dvorca. Okupila se šarolika skupina od 40 dvonožnih živuljki i 2 četveronožna ljubimca, no ubrzo smo ostali uskraćeni za pratnju naše najvjernije šapice Gite jer se ona i potražna kuja Lara – nikako ne bi slagale.
Već na startu su pojedinci krenuli skidati pretoplu odjeću, a nekima je bilo jednostavno prevruće pa su išli u kratkim hlačicama, što je za svaku pohvalu.
Startali smo žestoko i već se na prvoj uzbrdici pošteno oznojili gdje se i ostatak ekipe počeo skidati i ispijati bočice s vodom. Sukladno broju brežuljaka i dolina – toliko puta smo se skidali i oblačiti, te na kraju prestali brojati. 🙂
Današnja ruta je bila zahtjevna ali izuzetno zabavna. Nakon 10 km hodanja stižemo u Gazije kod “Tivana” gdje su nas domaćini iz HPD “Sunovrat” dočekali s slasnim grahom (koji je bio iznimno vruć) i slatkim kuhanim vinom. Za sladokusce su tu bile palačinke i langošice.
Vremena nažalost nije bilo previše za dugi i polagani objed, jer se valjalo vratiti natrag do Kutjeva. No, pronašla sam nešto vremena da podijelim jabuke konjićima. Naime, svake godine skupina jahača iz Duzluka dolazi na konjima, a ja im uredovno nosim jabuke da se malo zaslade.
I vrijeme povratka je došlo, trbusi puni, a pred nama još 10 km ajoooj. Naš vodič je rekao da idemo najkraćim putem, a to je značilo i najstrmijim (iako nam to nije rekao prije nego smo krenuli na uspon).
Punih 15 km je iza nas i još jedna žestoka strmina pred nama, a mi na izmaku snaga. Sva sreća, pa smo imali slatkiše za kraj. Na zadnjoj okrijepi, na “Dobroj vodi” smo pojeli ostatke suhog voća, popili kavicu i uputili se put Kutjeva, gdje stižemo nešto prije sumraka.
Dan ćemo pamtiti kao iznimno topao ali ispunjen sa puno smijeha, dobrog društva i pozitivne energije. Upoznali smo nove Šapice (redom se pojavljuju na kraju filma: Ninoslav, Martina, Anita, Stjepan, Lidija) i vidjeli neke stare poznanike, tako da je ovo sve u svemu bilo jedno predivno druženje.
I još nešto… Cvijet na kraju foto galerije se zove Rudnice, ali smo ga u igri gluhih telefona prekrstili u Bludnice. 😉
Marija Bešlić
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
* * *
