Wings for Life World Run Zadar 2018.
06.05.2018.
Ovogodišnji Wingsi su tema za sebe i dalo bi se uistinu puno toga napisati, što baš i nije isplativo zbog malog broja potencijalnih čitatelja. 🙂 “Šapice” se ove godine nisu iskazale kada je brojnost u pitanju. Naime, mačak Tom nije na vrijeme rezervirao svoje mjesto na startnoj crti, a Ena Plantak, Katarina Bošnjak, Dragan Kovačević Đuka i vjerojatno još neki nisu priložili svoje fotke, niti izvješće. A mogli su, mogli bi, točnije još uvijek stignu. 😉
Ukratko, Šapice u sastavu: Tomislav, Miroslav i moja malenkost su dan prije hodale po Velebitu skoro 22km (priča ovdje…), a onda su neki od nas i trčali za sve one koji to ne mogu, oooo da… Istrčao sam malo preko 24km (bravo ja), a presretačko me vozilo ćopilo na 21.3km (joj kako sam bio tužan ja), bilo je užasno vruće +29°C (u hladu dakako) i to bi otprilike bilo to.
Hvalim:
- Zadrane (gostoprimstvo, strpljivost spram prometnog kolapsa, bodrenje);
- volontere koji su pali s nogu i do samog kraja bili ljubazni i od pomoći;
- sudionike jer su trčali na +100°C i dali lovu za plemenit cilj.
Kudim:
- majice ove godine nisu bile u start paketu – šmrc;
- dry fit majice su rasprodane još prvog dana, a pamučne su jednostavno glupe i malo preskupe, a nije bilo ni brojeva, tako da sam jedva nešto iskombinirao – suze ronim;
- razglas koji je kreštao, a razumljivost je bila očajna – šmrc;
- hrvatske šume jer nema dovoljno stabala pokraj ceste, a samim time niti hladovine – haha;
- presretačko vozilo, jer jurca po cesti – mogli bi to malo sporije – hehe.
Umjesto kratkog trailera sam montirao 10 minutnu inačicu mojeg trčkaranja, pa izvolite pogledati kako to izgleda iz perspektive sudionika. Na reklamnim video spotovima je sve to lijepo ušminkano, skupa tehnika, dobar mix pult itd. No, nitko od tih majstora, snimatelja i montažera ne trči. Zato oni imaju vrhunske video spotove i nikakve trkačke mogućnosti. 🙂
Prošle 2017. godine sam bio blizu 20km (19,64km), ove godine nešto više od 24km. Meni dosta! Da budem iskren mogao sam još malo, no smuvali su me sa onim hladnim napicima, bananama i keksima na “baznoj postaji” koja se nalazila na pola puta između 24. i 25. km. Slijedeće godine, možda uspijem popraviti vrijeme – što će dakako pokazati to isto vrijeme. 🙂 Samo ne smijem biti tako žedan i gladan kao ove. 😉
Znam da je video skakutav, treskav i mljeckav tj. težak za gledanje, pa ako među vama ima S/M sa naglaskom na “M” koje zanima sve što sam radio i pričao na utrci – slobodno kliknite na 20 minutu inačicu ispod. 🙂 Ima tu puno lipih cura i zgodnih momaka, kao i raznih budalaština. Ove godine nisam radio intervjue i žao mi je što neki vrlo lijepi razgovori nisu zabilježeni.
Nisam ja kriv što neki samo trče i ne znaju ili ne mogu razgovarati dok trče. Meni je razgovor tijekom utrke uobičajena pojava i nimalo mi ne smeta. Zašto je tako, nemam pojma…
Zainteresiranima najtoplije preporučam gledanje fotki i trčkaranje svako dan po malo, kako bi se blagovremeno spremili za ovakve ili slične manifestacije. Osjećaj pripadnosti, uzbuđenja, ponosa, zadovoljstva itd. (prije, tijekom i poslije) na jednom ovakvom masovnom, humanitarnom sportskom događaju i cilju – je uistinu fantastičan. A ni preseravanje poslije istrčanih 24km nije za baciti. 😉
Znate, mnogi tamo idu pod motom važno je sudjelovati, no ogroman je i broj onih koji se idu dokazati. Ne samo drugima, nego i sebi. U konačnici, nitko ne pita jesi li bio human (i uplatio kotizaciju), već koliko si istrčao… Jbg! To vam je tako.
Moram primijetiti da se ekipa u 3. i 4. zoni puno bolje zabavljala od 1. i 2. zone u kojoj su svi nabrijani i misle samo na utrku. Stoga ako se idete družiti i malo uživati – krenite sa začelja, tamo predigra dulje traje, ali je zabava puno bolja. 🙂
Ako ne vjerujete bacite pogled na priču iz 2017. godine ovdje…
Fotke je priložio i Miroslav, a nekoliko masovnih fotki sa starta su preuzete sa portala “ezadar.rtl.hr”.
Najbrži trkači se najmanje zabavljaju. Trče sami i da nemaju bicikliste u pratnji jednostavno bi umrli od dosade. 😉
Slovakinja Martina Burzova 32km
Austrijanac Karl Aumayr 68km
Miša Nicinger
P.S.
Za one koji ne znaju… Ne pobjeđuju stranci na našim utrkama! Sve pobjednike na svim utrkama W4L nagrađuju tako da svake godine idu u neku drugu državu, pa njihovi pobjedici pobjeđuju kod nas, a naši kod njih. 😉 I to je za svaku pohvalu…
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
* * *
