Velika-Jankovac na pomalo neobičan način
28.04.2013.
Dok većina pučanstva Lijepe naše provodi nedjelju „planinareći“ od kauča do hladnjaka, skupina entuzijasta iz Osijeka i Slatine nije se predala letargiji vikenda već je odlučila iskoristit suncem obasjani proljetni dan za provod u prirodi. Naša ekipa magičnog broja 9 (Mirjana, Daša, Jasna x 2, Miša, Ivona, Ivan, Vlasta i..Bigi-vau, vau) svoju je avanturu započela na Jankovcu. Budući da je ruta već ranije dogovorena nije preostajalo ništa drugo osim čvrsto stegnuti vezice na „tibetankama“ i uputiti se u papučke šume.
Već je prvi uspon krenuo poprilično žestoko, no nije nas obeshrabrio. Prizori šume u punom cvatu i crvkut ptica krijepili su dušu i tijelo i veseli je razgovor ubrzo potekao. Nakon savladanog uspona nastavili smo više-manje poznatom stazom prema podnožju planinarske kuće Nevoljaš. Popevši se grebenom stižemo i na prvu točku našeg puta, vrh Nevoljaš. Tamo geocacherice Ivona i Jasna pronalaze prvu „kutijicu“. Nakon pauze za vodu i slikanje krećemo dalje i dolazimo do vrha Lapjak i grebena Tauberove stijene. Iako su Tauberove stijene nešto zahtjevnije za penjanje, pogled kojim ste nagrađeni nakon što se na njih uzverete naprosto je nevjerojatan! Nakon uživanja u krajoliku hodamo dalje i dolazimo do Veličke utvrde gdje su Ivona i Jasna upecale još jednu „kutijicu“. Ovdje vadimo naše pripremljene obroke i guštamo u dobroj hrani i još boljem društvu. Posljednjim spustom izlazimo kod veličkih bazena, no ovdje nema predaha, već se penjemo na Planinarski dom Lapjak gdje Ivona pronalazi još jedan Cache s radioamaterskim blagom.
Nakon kratkog odmora uz kavu iz Ivanove termosice odlučujemo se na povratak preko Poučne staze. Na veličkoj livadi pažnju plijeni momak sa Slacklineom koji nažalost nije pred našim kamerama želio prikazati svoje umijeće. Prava šteta! Usponom Poučnom stazom stižemo do stare bukve gdje pada i posljednja „kutijica“ dana. Ovom prilikom valja pohvaliti naše geocacherice koje su danas imale mnogo ulova . U blizini Nevoljaša srećemo dvije simpatične starije žene koje nam dokazuju da godine ne moraju biti prepreka za uživanje i za ludorije. Nakon Nevoljaša ne spuštamo se ski stazom već nastavljamo prema Majerovoj livadi s jednom mišlju u glavi…srijemuš! Bukove spore koje smo putem udisali mora da su imale nekakav psihodelični učinak na sirote planinare budući da je uslijedila manija branja divljeg luka. Nije nedostajalo ni natjecateljskog duha, te je uslijedila prava bitka između Osječana i Slatinčana tko će nabrati više srijemuša. No na koncu su svi bili pobjednici budući da su napunili svoje vrećice ovom delikatesom s papučkih obronaka. Poprilično umorni ali ne i klonuli duhom spuštamo se Talijanskim jarkom (zašto je „talijanski“ još uvijek je enigma, iako je bilo zanimljivih teorija na putu…) do početke i završne točke puta, Jakovac.
Punimo čuturice, brišemo pelud s hlača i pozdravljamo drage obronke do idućeg vikenda. Za kraj, moram napomenuti da je zvijezda ovoga pohoda bio neumorni Bigi, koji nije odustajao od trčanja na čelu kolone ni nakon 6 sati hodnje.
Vlasta Lončarić
Foto by Miša
Foto by Lončarići
