Tri mušketirke i jedan vuf-vuf
Znate onu staru narodnu “Kad miševa nema, mačke i psi kolo vode”?! 🙂 Tako je to nekako danas i bilo… Dio Šapica i Šaponja u građevinskim je radovima, dio na poslu, dio u fazi mirovanja po nalogu liječnika, dio…ehhh.. svakakvih isprika se naslušah… a priroda zove, budi se… Proljeće samo što nije… Prepoznale su to mnogobrojne visibabe, jaglaci, kukurijeci, šafrani, srijemuši, brojne glasne, i one malo tiše, ptičice, kao i slatinske Šapice Jasna, Mirjana i moja malenkost, Ivona…. i da, naš četveronožni Šaponja, Bigi…
Današnji cilj – ispunjenje Mirjanine želje – posjet Tauberovim stijenama. S Jankovca krećemo uz zapuštenu žičaru, preko brda do Jezerca… Ostavljamo “Žene 10 minuta” iza sebe, i dok nam Jasna priča o onim, danas već davnim vremenima, kada je ski-staza iznad Jankovca bila u pogonu, stižemo do druge zapuštene i devastirane ski-staze.
Vrijeme je ludo… puše topli vjetar, ni oblačka na nebu, temperatura preko 20 sigurno… Dio Šapica već je prije Nevoljaša popio pola zaliha vode, a psa smo “napojili” vodom iz skloništa, gdje vlada kreativni nered…
Dok se izležavamo na klupicama, približava se grupa planinara… Pozdravljamo ih i zovemo da odmore malo, ali uzvraćaju jedva čujnim pozdravom, nešto se došaptavaju nad kartom, i produžuju dalje… Čudni ljudi.. Planinari su obično komunikativni, razmijene par rečenica, bez obzira koliko da žure, pa tek onda zbrišu… Gledamo ih u čudu i pitamo se, grizemo li mi ili Bigi. 🙂
Vidikovac na Nevoljašu posjećujemo tek brzinski, lupamo žig Šapica u knjigu i bježimo dalje… Put do Lapjaka prolazi u vedrom raspoloženju, pogotovo nakon dolaska na Poučnu stazu. 🙂 Završni uspon savladavamo za nepunih (!!!) 7 minuta. Što se više približavamo vrhu Lapjak, to je on u većem dimu. Nema žive duše – nešto tu smrdi. Nije ni čudo… Gdje ima dima, ima i vatre! Vandali su, sudeći po količini izgorenog dijela stola i žari, stol potpalili još jučer ili sinoć. Dok se vrhu približava još 7 planinara iz Požege i Zagreba, informiramo rendžere Parka Prirode Papuk o situaciji. Nakon telefonskog poziva, nas deset u rekordnom vremenu demolirali smo klupe i stol, odvojili dijelove koje nije zahvatio plamen, te počeli gušiti vatru… Obje klupe bile su zahvaćene, ali ne u tolikoj mjeri koliko stol. Jak vjetar rasplamsavao je vatru tako da je otvoreni plamen na mahove lepršao duž cijelog stola… Gamad jedna piromanska, pokvarili su mi ručak, gdje ću sada jesti!?
[ad#utext]
Klikunaš nas naziva i informira da su dva vatrogasca krenula put Lapjaka… Koristimo priliku da, prije nego oni dođu, skoknemo do Tauberovih, gdje se zadržavamo rekordno kratko, kako nebi propustili spektakularni dolazak vatrogasaca na motorima. 🙂 Međutim, vraćamo se na vrh i srećemo samo ekipu Zagrepčana i Požežana, okupiranih slasnim zalogajima marende… A ništa… marendamo i mi. 🙂
Dok ubacujemo zadnje zalogaje u kljunove, čujemo neki glas “Evo, ja tu… i deset planinara…!” Na vrh stiže prvi vatrogasac, član DVD-a Velika. Ali, gdje mu je voda, pa neće vatru gasiti radio-uređajem?! Kaže, zaglavio je motorom koja 3km dalje, pa je dopješačio bez opreme… Eto.. ništa od spektakularnog dolaska motorom, kojem smo se nadali. 🙂 Ajde, neka… rasturamo i dalje stol i klupe, posipamo zemljom da ugušimo vatricu, ali vjetar je jači od nas… Čekamo pojačanje (sa vodom) i u međuvremenu odrađujemo fotosession s vatrogascem na vrhu. Nakon 20-ak minuta, dolazi pojačanje iz DVD-a Biškupci. Mlađahni dečko dovukao je brentaču sa 25l vode i bacio se na posao. Sada, kada je zgarište u sigurnim rukama, nakon skoro sat vremena provedenog na vrhu, vraćamo se svojoj ruti. Ehh, da… Čokin stol, kod Tauberovih, preživio je napad delikvenata.
U par navrata čujemo se s Brođanima, koji su preko Mališćaka i Ivačke glave krenuli put Jankovca… Signala više nema, nego što ima, pa se s njima na kraju mimoilazimo, iako su nas neko vrijeme čekali na Jankovcu. 🙁
Nakon poznatih puteva preko Nevoljaša i Majerovih livada, strmoglavim grebenom zaobilazimo sklizavi Talijanski jarak i pohod završavamo u poznatom stilu – van markacija!
Sljedeći tjedan družimo se na Papučkim jaglacima (najava uskoro), a do tada “prelistajte” naše današnje slikopise.
Ivona Lozić
[ad#vijesti]