Tri godišnja doba na Krndiji
23.04.2017.
Namjerno neću započeti ovu priču vremenskom prognozom i činjenicom da je dobar dio šapica odustao od pohoda zbog nekoliko kapi kiše u nizinama. 😉
Zašto? Pa mogao bih sada drobiti o tome, ali neću. Dovoljna im je kazna što su ostali doma i dosađivali se, prežderavali, bilo im mrsko prebaciti guzicu sa jedne fotelje na drugu, mučili se sa daljinskim upravljačem i sličnim bedastoćama. 🙂
Nažalost ovaj je pohod osmišljen isključivo za cure i dečke iz Požege, koji nisu imali priliku do sada vidjeti neke od ljepota Krndije, ali se oni jednostavno nisu pojavili na startnoj crti. 🙁 Pa je većina prisutnih ove znamenitosti vidjela dva puta u samo 8 dana. No što je – tu je.
Mi smo se za to vrijeme, malčice oznojili i sasvim pristojno zabavili. Kiše nije bilo niti malo (ni kapi), no zato je snijega na momente bilo u izobilju i sa neba i na zemlji. Ah.
Posebno je zanimljiva činjenica da tijekom pohoda nismo imali blata, a početno sivilo zamijenili su isprva smijeh, a zatim šale & doskočice, fore & fazoni, pa se ubrzo pojavilo sunce, zacvrkutale su ptice, izmilile male životinje, zamirisalo je cvijeće, a zelenila & plavetlnila joj – toga ionako uvijek ima u izobilju.
Ukratko 7 (slovima “sedam”) šapica uspješno je odradilo ovaj cca 16km dugačak pohod okolo naokolo… Poimence: Mira, Miša, Predrag, Vinko, Dražen, Marija i Tomislav.
Posjetili smo mnoga lijepa i manje lijepa ali zanimljiva mjesta (Rustine, Dedov nos, Duzluk, Hercegovac,…) i pristojno izmorili srce, pluća i dakako noge. No to nam je bio i cilj.
Svakako obratite pozornost na drugu minutu video zapisa. 😉
Naslov priče sugerira: jesen, zimu i proljeće. Ljeta danas ipak nije bilo. Temperatura se kretala u rasponu od +2°C do +15°C ovisno o lokaciji, sjeni, količini snijega, vjetra, naoblake i sunca. Prosječna temperatura je ipak bila oko +10°C. Sukladno tome morali smo koristiti jakne i štitnike za uši (najčešće marame tj. buff). Sve u svemu imali smo vrlo lijepo vrijeme. 🙂
Snijega je mjestimice bilo i do 40cm no sve će to za par dana nestati i vjerojatno do kraja godine više nećemo viđati bijele pahulje na tlu.
Ostatak pikanterija potražite u galeriji fotografija i dakako u video zapisu. Ima se tu što vidjeti, i doživjeti…
Do novog znojnog susreta ostajte mi zdravi i fit, ako ne želite postati kit. 😉
Miša Nicinger
