Tour de Papuk 2. dio
03.10.2015.
U kratkim crtama, jer mi se spava…
Vrijeme kao iz bajke, zgodne cure, kršni dečki, i ja plus raspoloženje na nivou tinejdžera.
Umjesto predviđenih 7-10 planinara na drugom “turu” cijelu stvar spašavaju Orahovčani (komada 3), Slatinčani (komada 2) i Osiječani (komada 1).
Na veliku žalost Miroslav iz Jakšića – ne uspijeva stići na startnu crtu u dogovoreno vrijeme, i debelo kasni, ali je ipak svratio do baznog logora i ostavio nam mali znak pažnje, i dokaz svog prisustva, u vidu slatkiša na automobilu. Hvala! 🙂
Sudionici pohoda: Mira, Davor, Jasna, Miša, Marijan i Nataša.
Iako zbog popustljivosti vodiča, značajno skraćujemo pohod i ne uspinjemo se na Ivačku glavu i Koprivnato tj. Mišino brdo, ipak uspijevamo odraditi malo više od 17km. Nije loše, dapače. Nekima je ovo bilo previše. 😉
Sa početnih 11°C na Papuku smo na momente imali čistih 20, a često i uzavrelu atmosferu na usponima od cca 39°C i puls od 120 otkucaja u minuti, ako ne i više. Srce mi je na momente radio BUM, BUM, BUM i prijetilo da će iskočiti van, kao da ima neki tajni plan. 🙂
Snimio sam i nekoliko minuta videa za sve vas što niste došli (a htjeli ste ili biste trebali) i dakako za Tatjanu koja će vjerojatno već slijedeći tjedan dotrčati iz metropole da nam se pridruži…
Kao što vidite, Nataša se nije dala nagovoriti na pisanje ove kratke storije, a ni Marijan se nije otimao kada su pero i papirus u pitanju. Opet sam morao podmetnuti nejaka pleća i napisati nekoliko nezanimljivih redaka na zadanu temu.
I odnosu na prvi “tur” – drugi po redu je utrostručio broj sudionika. Otvara se pitanje možemo li nastaviti ovakvom progresijom (2, 6, 12, 24, 48,…)? Bojim se da ne narušimo eko sustav i biološku raznolikost. 🙂
Hvala svima na sudjelovanju i zajedničkom znojenju. Radujem se ponovnom susretu sa vama.
Miša Nicinger
