Tour de Papuk 1. dio
27.09.2015.
Kao što fotografije zorno pokazuju, kišne kapi me prate do auta, pa sve do Jankovca, na koga sam stigao 15 minuta prije vremena za start. Kišica (sitna ali uporna) ne prestaje niti na tren, i pada kao da treba i mora, a ne mora i ne treba.
Bio sam 995% uvjeren da nitko neće doći, pa sukladno vjerovanju krećem cca 5 minuta ranije, ali već poslije 100 metara dobivam zanimljivo i ugodno društvo iz Orahovice (Mira Ilinčić). 🙂 Ubrzo je uslijedio lagani prijekor s obzirom da nisam čekao 09:00 sati iako bi pristojno bili sačekati i poneki minut iza tog vremena jer promet zna biti nepredvidiv. Što reči osim “I’m sorry but jebiga”. Nitko nije savršen, a ja najmanje. 🙁
Riječ dvije o temperaturi: U Slatini je oko “osmice” bilo 12°C, na Ivačkoj glavi ne više od 6°C, na Nevoljašu je termometar pokazivao 6,5°C, a na Jankovcu kako neslužbeno dozanjemo 9°C. Termometar u autu sam pogledao tek na spustu prema Slatinskom Drenovcu – 11°C, a tek na kraju kad sam stigao doma temperatura je dosegnula maksimum od 14°C.
Priča ukratko: Veći dio pohoda nas prati slabašna ali iznimno uporna kiša, magla i vjetar na Ivačkoj glavi. Krenule su gljive i samo na jednom mjestu se pojavilo žuto lišće. Šumska vegetacija pokušava nadoknaditi sušno razdoblje i sve takoreći vrišti od zelenila. 🙂
Sa Ivačke idemo na stari šumarski put i tu susrećemo simpatični trojac iz Đakova (sl. br. 40), koji je krenuo iz Velike i dokazao da Mira i ja nismo ni jedini, ni najluđi, tj. najodvažniji. Malo je reći da su nam dečki vratili vjeru u planinarenje i zdrav život, ali jesu…
Gljive su krenule i ima ih raznih (lijepih, ružnih, jestivih, slinavih, raskomadanih,…). Ipak i unatoč šarenilu, nekako su mi najupečatljiviji bili oni “batrljci” koji podsjećaju na velike čavle (sl. 45 i 46).
Koliko je hladno bilo govori i činjenica da je upis (ne uspon) u knjigu na Ivačkoj glavi i Nevoljašu bio jako težak jer su mi prsti na rukama otkazali poslušnost, a ni tinta nije baš tekla u potocima…
Video baš i nije bio predviđen, no u konačnici je snimljeno nekoliko sekvcenci za Natašu i Tatjanu (Mirine kćeri), koje će u znak zahvalnosti uskoro hodati skupa sa Šapicama našim omiljenima gorjem (Papuk & Krndija).
Ručali smo u hodu na makadamskoj cesti, sladili se kolačima i groždem na Nevoljašu i u planinarskom domu uz čaj i kapučino. Napravljeno je i nešto malo fotki i obavljen kompletan test novih cipelica & cipeletina. Naime, Mira je dobila na poklon Mckinley cipelice, a ja sam napokon isprobao Alpinine “Tibetanke” br. 46, koje sam onomad kupio u Požegi. Ni jedne, ni druge nisu propustile kap vode i dobile su visoke ocjene za udobnost.
Sve u svemu “Tour de Papuk 1.” ukupne duljine od 17km je uspješno odrađen. U ime organizatora – zahvaljujem svima na sudjelovanju i nadam se da će na drugom po redu “turu” biti najmanje dvostruko više sudionika. 🙂
Miša Nicinger
