Tko prije njemu dvije
05.06.2011.
Naša današnja hodačko-gastronomska avantura počinje i završava na Jankovcu. Od trenutaka kada smo zaključali vrata na osobnim prometalima, do trenutka otključavanja proteklo je točno šest i pol sati. Već je i vrapcima jasno da to vrijeme nismo proveli sjedeći na terasi planinarskog doma niti na dekici ispred. Iz Slatine Ivona i ja, iz Višnjevca Jasna i Ivan. Zlobnici bi rekli “ekipa mala…”, a mi dodajemo “…ali odabrana”. 🙂
Privatnim kanalima saznajemo da su naši dragi & mili ISPO-vci otišli u goste kod Mirjane i Ivie (evo mašemo, pozdravljamo, stiskamo ruke i šaljemo puse svima koliko vas ima) gdje su zacijelo uživali, ljudikali, gledali i bili viđeni… 😉 Šapice su iz mnogih razloga odlučili pohoditi neke samo nama znane lokacije na dobrom više milijuna starom Papuku kako bismo bodrili naše i vaše bicikliste, smazali par kilograma šumskih jagoda, nabrali zadnje količine srijemuša i svilenkaste mente, ali i upoznali dečke iz 9A1CRS (Zrino, Bojan – 9A5ALC, Joza – 9A5AJM i Sani) koji u sedmom mjesecu planiraju raditi u VHF natjecanju sa Ivačke glave.
Papuk k’o Papuk što da se priča – jedno mnogo fino i nadasve zgodno brdo sa puno šume, friškog zraka, stijena, uspona i padova, na kome smo kao i uvijek da sada prolijevali hektolitre znoja. Osim planinara, danas je naša omiljena planina ugostila brojne izletnike, radioamatere i ponajviše avanturiste na dva kotača koji su došli pedalama pokoriti planinu i pokazati joj svoga boga. 🙂 Konačnu pobjedu odnijeti će – zna se – Papuk.
Ivona je ovoga puta planer pohoda, koga Jasna bilježi na svom smartphones uređaju preko GPS-a i programa za praćenje (GPS tracking). Sve je osmišljeno kako bismo do mile volje uživali u šumskim polodovima, u glazbi ptica, susreli i snimili bicikliste, pili vode s izvora “Orahove vode”, a od vrhova svladamo dva najžešća: Koprivnato brdo i Ivačku glavu. Usput smo susreli tri puža golaća i jednog u ljušturi, zatim jednog ogromnog jelena koji je noge polomio bježeći od nas (ne znajući da nisu svi ljudi kreteni sa puškama) i na kraju preko nekoliko radioamatera koji su došli u izviđanje terena i umalo se pogubili. 😉
Sukladno Ivoninom planu i programu sve predviđene radnje i zadaci uspješno su izvršeni, pa Šapice mogu mirne duše upisati još jednu pobjedu nad televizorom, foteljom, računalom, dijabetisom, kardiovaskularnim problemima, prekomjernom tjelesnom težinom – što i vama želimo.
Čiča Miča gotova priča. Slike kao i uvijek do sada možete pogledati u fotogaleriji.
Miša Nicinger
