20.10.2024. Moje ime je Kristijan i ovim putem zahvaljujem Miši što mi je dao priliku da napišem par rečenica o maratonu u Ljubljani. Pošto je meni ovo bio prvi maraton koji sam trčao, došao sam u Ljubljanu na preporuku mnogih trkača koji su već sudjelovali na istom i mogu reći da nisam požalio. Dojmovi i emocije se još nisu pravo ni slegle, jer toliku količinu energije i podrške koju su pružali kroz svih tih 42.2km bili to mali, veliki, mladi,
08.10.2023. Moj 2. službeni polumaraton (prvi je također zagrebački) ovaj je put bio puno uspješniji, ali doživjela sam ga (i preživjela!) na jedan drugačiji način. Nisam imala neku tremu, bila sam spremna dati sve od sebe i dala sam, ali sam posebno bila sretna zbog toga što su na ovoj utrci po prvi put (na polumaratonu) bili Marjan i (na maratonu) Srđan Radulović, sudionici slatinske Divlje lige. Zapravo sam više bila uzbuđena zbog njihove trke nego moje 🙂 i čestitam
05.03.2023. Onome tko doista voli trčati, ne treba motivacija da bi izašao van i trčao blatnim šumskim putevima (kao što su danas bile staze oko slatinskog Bunarića). Ali veliko je srce u trkača (i broj otkucaja u porastu) ako se trči iz nesebičnih razloga, humanitarno i za dobar cilj! Danas su trkači rekreativci, domaćice, amateri i profesionalci pokazali da imaju veliko srce, jer je ovo kolo Divlje lige, oko kojega se okupio lijepi broj sudionika, trčao humanitarni trk za stradale
11.02.2023. Da se može trčati noću, po šumi, uz divlje svinje i jelene koji također trče u suprotnom smjeru, može se samo ako ste član specijalnog odreda Divlje lige – night edition! Također su se neki specijalci (nećemo ih sad imenovati!) uvjerili da u strahu jesu velike oči i nije preporučljivo ostati na začelju kolone! Pomogle su tu ipak naglavne lampe, da se tu i tamo izbjegnu provalije i granje, da se trkači međusobno ne pregaze, ali strah se nije
29.01.2023. Drago mi je da sam se i ovaj put pridružila ekipi Divlje lige, iako je nedjelja i dan kad bi inače svatko normalan ostao duže u krevetu i odmarao, posebno nakon super fešte večer prije. 🙂 Društvo se dosta povećalo na veselje (i iznenađenje) svih! I imala sam zadovoljstvo upoznati nove face! Blato i usponi po neplaniranim šumskim stazama i još blata bili su dodatni bonus, uz još blata! A što da još velim – sljedećem kolu se veselim!
21.01.2023. Sad kad sjedim uz pucketanje vatrice i tanjur tople juhice, mislim si pa zar si stvarno jutros išla trčati po tom snijegu i minusu?! I zašto jesi? 🙂 Eto, zbog Katarine Bandalo koja je na trkačko druženje potegla čak iz Donjeg Miholjca (wow, ženo, koja posvećenost!), a kako ne bih onda došla i ja, domaća! Snježno trčkanje danas bilo je meni prvo takvo iskustvo i što da vam kažem – ponovilo se, totalni izlazak iz zone komfora (čitaj: dekica,
28.03.2009. Slatinsko prigorje, u epizodi: Kol’ko nas ima!?! Za dobar provod u prirodi potrebno Vam je sljedeće: što više šapa, tj. sveukupno četrnaest primjeraka raspoloženih šetača i ljubitelja prirode (po mogućnosti 5 odraslih komada i devet koji još rastu: Fran, Dina, Luna i Sanja, Teuta, Fran, Hanna, Tihana i Martin, Jurica i Lareta, Una i Iskra, jedan Željko) jedan četveronožni kućni ljubimac (mi smo imali foksterijera Ninu). Bilo bi uputno kad biste među tim primjercima naišli na ovakav sastav: – dva
01.03.2009. Nedjelja, dan nerada, ali ne i dosade, osobito za slatinske Šapice. I ako se po jutru dan poznaje, onda će ovo proljeće biti predivno. Doista je prava šteta provesti ovakav krasan dan između četiri zida buljeći u televiziju. Naravno, ne računamo kad vas pogodi gripa (ili upala sinusa), kao što je neke naše članove. Nadam se da je Ivoni ovo posljednji put da se izgovara na bolest. Ekipa se brzo spremila. Dokazani planinari Bišćani (dvoje velikih i tri mala