Stijenjaci u ekstremnim uvjetima
25.02.2018.
Kad se dogovore dvojica zaljubljenika u stijenjake (Predrag Džambo + Gita četvoronožna kraljica Krndije i ja) onda nas ništa ne može spriječiti u tome da ih ne pregazimo.
Propustili smo hodanje sa Šapicama po Požeškoj gori i krenuli u svoje avanture. Nadamo se da nam neće zamjerit na tome. Ovo je bila moja želja ispenjati Krndijske stijenjake po zimi, a Džambo se odlučio praviti mi društvo. Napokon mi se posrećilo, ni manje ni više nego u sasvim drugačijim uvjetima od uobičajenih. Može se slobodno reći u ekstremnim uvjetima po dubokom snijegu, zaleđenim stijenama i solidnom minusu. Prtili smo cijelim putem po snijegu do i preko koljena.
Nit’ smo jeli, nit’ smo pili, samo smo gazili. Bilo je trenutaka gdje smo morali posegnuti i pokrenuti pogon na sva četiri (četveronoške) jer tim putevima ni životinje nisu prolazile.
Ali što smo željeli – to smo i dobili, a dobili smo puno toga (sreću, veselje, druženje, smijeh, penjanje, muku, umor, hladnoću, puno prolivenog znoja koji se ledio na nama, koju predivnu fotku…).
Krenuvši od Međe u 10 h po temperaturi od -9°C uz hladni vjetar, imali smo u planu prijeći pet stijenjaka (Šapin stijenjak, Rudine, Rustine, Sokoline i Dedov nos) s tim da smo računali da će u nižim dijelovima biti manje snijega, ali smo se grdno prevarili i dosta se namučili.
Prevalili smo 13km+/- što i nije nešto ali s obzirom na visinu snijega i stijenjake čak i previše (bez krplji). Ostali smo zakinuti za uspon na Dedov nos i donijeli pravu odluku da ga ne penjemo. Možda smo mogli ali koliko bi potrajalo i koliko bi nam snage oduzelo pitanje je, a trebalo je još doći do točke polazišta tako da bi najvjerojatnije bilo histeriziranja i nervoze.
Kako ne bih uništili krasne dojmove do tada krenuli smo tih par kilometara po cesti i u 15:40h stigli do Međe zaleđenih hlača, jakni, rukavica, gamaša, gojzerica, kapa, podkapa i brade, i tko zna čega još.
Ruta je dosta zahtjevna nije baš za svakoga, pogotovo u ovakvim uvjetima. Sajle na Rustinama su bile smrznute i stijene su pod snijegom i velika je mogućnost da se desi nezgoda. Nisam ja superman niti spiderman ali sa volim penjat’ i ne razmišljam o posljedicama što nije dobro. Zato vama savjetujem bolje ih zaobiđite u ovo zimsko doba.
Kakav bi bio da ne pohvalim mog prijatelja Džambu i njegovu Gitu. Bravo čovječe i svaka čast četvoronožni ljubimče, tebi je bilo najteže po dubokom snijegu iako to nisam baš primjetio osim kad si zaspala u svom toplom domu. 🙂 Mijenjam ženu za stijenjake. 🙂
Do sljedećeg susreta „živila vam kubura u guzi“… budite mi fit da ne budete shit i ne zovete se Dražen Šmit. 😉
Dražen Šmit
