Šapice na stjenjacima Krndije
05.10.2014.
Na kraju prekrasnog planinarskog pohoda jednostavno nisam odolio… Morao sam iskoristiti ostatak dana za 38,88 km na biciklu. Prije toga su Šapice odradile 15,09 km po stjenjacima Krndije (Davore hvala).
Karamelizirane jabuke s kraja priče, koja je u stvari početak, i jedinu preostalu orasnicu sam poklonio simpatičnoj obitelji iz Duzluka kod kojih su pojedine šapice kupile čak 6 kg kestena (upravo se na tihoj vatrici kuha 1/2 kg).
A što reći? Malo smo se zapričali i zalutali (umjesto lijevo skrenuli smo desno) – ništa strašno. Srećom interventna ekipa Šapica nas je spasila većeg zla i gubitka dostojanstva. Pssst… Nemojte nikom pričati. 😉 U konačnici su neki od nas nabrali šipak i prehodali kilometar ili dva više od ostatka ekipe.
Vrijeme tijekom višesatnog pohoda je bilo iznimno lijepo, vođa puta na visini zadataka (kao i uvijek do sada), čak smo i na svadbi u Manastiru sv. Nikola bili. 🙂
Temperatura je varirala od 13 – 16 °C, a u nekoliko navrata Sunce je promolilo nos i dodano obasjalo naša ionako rumena i razdragana lica.
I tu dolazimo do brojnog stanja: Davor, Ivan i Jasna iz Osijeka, Vesna, Jasna, Sandra i moja malenkost iz Slatine. Od povelikog ostatka Šapica, najviše nam je nedostajao Miroslav od koga ovoga puta nije bilo ni traga ni glasa. 🙁
Bilo je tu svega, a od plodova jeseni izdvajam: šipak, gljive lisičarke, kesten, mladu mentu, stari matičnjak, zreli fizalis,… Od živuljki smo susreli jedino malog guštera i bubu zlatnih krila.
Zahvaljujući lijepom vremenu, Krndijom se širi miris planinskih trava i cvijeća koje još uvijek privlači šarenilom boja i oblika…
Na trenutke smo se bavili hiromantijom, imitirali filmske zvijezde, statirali bez riječi, dobro se zabavljali i osvojili skoro sve stijenjake na Krndiji, iako za većinu nismo niti znali da postoje.
Sastali smo se na pola put od Duzluka do prijevoja, na cesti Orahovica – Kutjevo i po prvi puta u našoj karijeri hodača krenuli na pohod “dolje” a ne prema “gore” kako je uobičajena praksa. Otuda ono lutanje s početka priče, odnosno kraja pohoda. 😉
Miša Nicinger
