Sahara trail 2022.

16.04.2022.

Bila sam malo skeptična kad sam čula za Sahara trail. Pa gdje nađeš pustinju u Hrvatskoj (osim u novčanicima). Kad tamo, prave pravcate pješčane dine, deve, ljame, paunovi i neke simpatične živuljke  koje stvarno ne znam što su. 🙂 Na startu nas je vjetar pošteno ispuhao i to pošteno, a one  u pero lakoj kategoriji je možda i potjerao malo ili su ubacili koji kamen u džepove. Bilo je brrrr ali smo ubrzo krenuli i već nakon prvog kilometra kreće skidanje… Sahara je postala vruća.

Ubrzo susrećem Željku Blažinec koju sam upoznala prošle godine 1. šumskom trailu u Koprivnici. I ona se zabundala kao da je vani minus, ali se brzo počela zagrijavati. Nažalost, Željka je trčala 5 km, tako da se nismo dugo družile. Ali sam zato upoznala Lenardić Zdenku – pravu živuću legendu Đurđevačkog kraja. Naime, Zdenka je dugogodišnja (10 godina) rukometašica lokalnog Rukomentnog kluba “Graničar”. Zajedno smo protčkarale nešto više od 12 km i bilo nam je fenomenalno: fotkanja, valjanja po pjesku, borbe s vjetrom i neizbježnog smijeha i dobre zabave. Staza je predivna, trčljiva i jednostavno poziva da dođete opet. A najsmješnija stavka je da smo iznenadili i samog organizatora u broju sudionika, kako oni kažu “nisu očekivali u tolikom broju“. Nadam se da će ćemo i slijedeće godine trčati ovu zanimljivu utrku.

Marija Bešlić

 

* * *

U zadnje vrijeme se mnogi organizatori trail utrka u prirodi, natječu u tome tko će napraviti: najtežu, najdulju, najbržu ili najopasniju utrku svih vremena. Ima na desetine primjera tih i takvih natjecanja u kojima se osim zabave i obveznog znojenja, nudi hladnoća, kamen, blato, mrak, opasnost, skilizanje, kupanje, ali to ne vrijedi za Sahara trail. Ovdje je ipak riječ o sportskoj manifestaciji koja ima dušu i pripada u kategoriju utrka za sve dobne skupine, jer nudi prekrasnu prirodu, mekanu podlogu, blage uspone, šumu, pijesak, vodene tokove (nažalost potpuno suhe zbog klimatskih promjena). To dakako ne znači da vi ne možete jurcati 100 na sat! Možete i brže… 🙂

Na startu kod Starog grada se vidjelo mnoštvo (za nas) nepoznatih trkača što je dokaz da su Šapice napravile iskorak i izašle izvan dobro poznatih SBTL okvira. Druga županija, regija, naglasak, a ljudi su: dragi, vrijedni, pametni, lijepi, umiljati, mazni i ono najvažnije sposobni organizatori, posebice za prvi put. Iza svega stoje dečki: Danijel Martinčić i Kristijan Grgac.

Meni su posebno draga djeca i intervjui koje napravim onako na prepad, npr. Vigo Šušnjarić, startni br. 68. koji je bio jedan od najmađih sudionika ove utrke. Uspio sam dobiti nekoliko izjava i zabilježiti ih filmskom vrpcom. Još mlađu sudionicu u gužvi nisam uočio, jer sam se na startu više bavio bolnim koljenom. Unatoč jaucima, uspijevam odraditi utrku i zaslužiti finišersku medalju. Jeee. 🙂

Nažalost start utrke je bio podređen fitilju koji nekad traje 10, a nekad 14 sekundi i glasnom buuum iz topa, pa nije bilo klasičnog odbrojavanja (10, 9, 8,…), a ja snimam, fotkam, zverinjam i naravno da u toj gužvi zaboravim uključiti Garimin sat – grrrr. Nedostaje mi prvih 700 metara na GPX tragu. Srećom Marija ima sve, jer ona je postala prava trkačica, a ne kao ja. 😉 Najviše mi je žao što nemam u video zapisu zabilježen pucanj iz topa, kojim je mladić iz ogranizacije najavio start, a prije toga mi je ozbiljnim glasom rekao da se ne približavam i ne diram to moćno naoružanje za obranu grada od Turaka. Za pohvalu…

U startnom paketu smo dobili lijepu sportsku majicu sa tiskom samo za ovu priliku, a to znatno više košta. Iako sportska majica nije za nošenje po gradu – biti će dobra za bicikliranje. 🙂 Savjet svim organizatorima: Tiskajte pamučne majicu (bez reklama) sa malenim natpisom o kojoj je utrci riječ, jer su takve majice jeftinije i multifunkcijske (#samokažem). Dobili smo energetski napitak, platneni ruksak, grickalice, keksiće, lješnjake i druge sitnice. Hvala, hvala.

Startni broj je kvalitetan, ali bez korisnih informacija (ime prezime natjecatelja, broj telefona organizatora za slučaj nužde ili odustajanja, a nema ni trase (zemljovida) utrke niti kontrolnih točaka.

Iako se staza na brojnim mjestima mogla kratiti – imali smo živu kontrolu na 10-om kilometru što je značajno podiglo nivo i regularnost natjecanja. Volonterke su bili prekobrojne, sve mlade, lijepe, nasmijane i uslužne cure, a okrepe bogato opskrbljene svim i svačim, tako da ničega nije manjkalo.

HGSS-ovci su bili sveprisutni, markacije kvalitetne, putokazi brojni i bez mogućnosti lutanja. Kratka staza je imala plave oznake na startom broju i takvi su bili putokazi, a duga staza crvene brojeve i crvene putokaze.

Na startu dva prijenosna WC-a a obližnji objekti imaju restorane, kafiće, toalete, tekuću vodu… Tu su i veliki parkinzi u blizini, a za hranu se pobrinuo profesor iz Industrijsko-obrtničke škole i napravio slasne obroke za mesoždere i vegetarijance (izvrsno). Na startu i stazi je bilo profi fotografa, podijeljene su i nagrade najboljima.

Sve u svemu Đurđevac je bio izvrstan domaćin, imali smo što vidjeti, doživjeti, istrčati i rado ćemo doći opet. Čestitke najboljima i nemojte nam štogod zamjeriti. Do novog znojnog susreta ostajte nam nasmijani i fit.

Fotke je priložila: Marija Bešlić, a fotografije životinja iz Zoološkog vrta objavljujemo uz pisanu dozvolu gospodina Matije Bažulića. Na kraju imamo i nekoliko fotografija koje su snimili fotoamateri iz Foto kino kluba “Picok”. Njihovi su zaljubljenici u fotografiju odradili zaista dobar posao.

Miša Nicinger

Rezultati:

..:: Internet je naše igralište – midnel.hr ::..

Internet je naše igralište - midnel.hr