Rumunjska
27.06 – 04.07.2017.
Uistinu je teško sažeti u nekoliko redova jedan ovako dugačak i složen put, prožet turističkim i planinarskim aktivnostima. Čitam prethodni članak na “planinarimo.info” o usponu planinara u Bugarskoj i poželim da je Miranda bila i ovdje s nama i sve to lijepo napisala. 🙂
Prvo o vremenskim prilikama. Od sunca koje nemilosrdno prži preko temperature od oko 7 – 8°C s jakim vjetrom do jake kiše s ledom. Doživjeli smo sve „blagodati prirode“.
Gradovi i lokacije koje smo posjetili su uistinu jedne od najatraktivnijih u Rumunjskoj. Temišvar, Petrošani, Sibiu, Brašov, zamak Bran (dvorac Drakule), dvorac Peleš, Bukurešt.
Možda sam nešto i ispustio, no naša vodičica Lidija sve te lokacije i povijesne činjenice o njima ima u „malom prstu“ a na kraju puta nas je čak i testirala da vidi koliko smo toga zapamtili. Što je najgore za nas, testiranje je provela kada smo već ušli u Srbiju, te nam zbog skupog roaminga izvan EU nije bio od pomoći ni moćni Google. 🙂
Ipak, nama, planinarima, najdraži dio puta su bile planinarske destinacije. Prvo, Parangul Mic i Parangul Mare, a zatim veliki, najveći vrh Rumunjske, Moldoveanu.
Zbog izrazito lošeg vremena nismo uspjeli popeti se i na Omu, no to ostavljamo za neki drugi put. Prije svega, velika hvala našem rumunjskom prijatelju i vodiču Radu, koji je znalački prilagodio ritam uspona onako kako nam je odgovaralo. Nakon uspinjanja jednim dijelom vučnicom, svi planinari su se uspjeli popeti na Parangul Mic, 2.074 m n/v.
U nastavku, veća skupina je nastavila i osvojila vrh Parangul Mare, 2.519 m n/v. S obzirom da vučnica u povratku više nije radila, bili smo primorani vratiti se skroz do hotela, na nadmorsku visinu 1.120 m n/v, što je sveukupno bilo gotovo 25 km i 12 sati hoda. Jedan dan odmora bio je dovoljan da skupimo snage za uspon na najviši vrh Rumunjske, Moldoveanu, 2.544 m n/v.
Kako nas je vodič upozorio na iznimnu težinu staze, za isti se odlučilo 13 planinara, što nas je zajedno s vodičem bilo ukupno četrnaest. Uspon je trajao nešto više od 7 sati, pri čemu smo prešli gotovo 15 km.
Prvi dio staze je lakši, makadamom kroz šumu, no ubrzo dolazimo do vrlo brze planinske rječice koju smo morali tri puta prelaziti improviziranim drvenim mostovima.
Najteži dio započinje tek nakon 4 sata hodanja, kada se u vrlo strmom usponu savladava gotovo 600 metara nadmorske visine. Vremenski okvir koji smo imali zahtijevao je određenu brzinu uspona, što je uzrokovalo da se jedan dio planinara s jednim od vodiča ranije počeo vraćati na polaznu točku, dok smo mi ostali nastavili savladavati uspon i stigli na vrh.
Ovo je uistinu bilo za nas pravi test psihofizičkih mogućnosti, kada nakon pogleda prema gore, prema vrhu, pomisliš „ma nema šanse da se tu popnemo“. No, USPJELI SMO!
Spuštanje dolje je trajalo nešto kraće, tako da smo oko 20.00 sati ponovo stigli nazad do autobusa. Ukupno smo prešli gotovo 30 km u 14 sati hodanja, dobivanje nadmorske visine na ruti je bilo 2.418 metara (statistički podaci traga iz OruxMaps).
Za kraj, hvala svima na dočeku u hotelu i čestitkama. Posebno se osjećam ponosno što smo to napravili kao jedan fantastično uigran tim, iako se neki od nas do tog trenutka gotovo nisu ni poznavali (jedno tri puta sam pitao kako je ime „onom visokom“ – Stanko, sorry). 🙂
U nastavku se nalaze fotografije svih lokacija koje smo posjetili te video zapis uspona na Parangul Mare.
Ivan Lončarić
