Psunj trail 2022.
13.08.2022.
Prije jedno dva mjeseca su se otvorile prijave za “1. Psunj trail”. Dogovorila sam se sa Krunoslavom Bencekom da ćemo to svakako i ići. Okolnosti su takve da sam na utrku išla bez njega, odnosno bez svoje standardne ekipe. 🙁 Što reći o Psunj trailu? Za mene izuzetno teška staza. I lijepa. Sami početak je brdo, brdo pa još brda! Pitala sam se ima li kraja tom brdu i hoćemo li svu visinsku ispucati na samom početku?! Izgleda da hoćemo! Na samom vrhu imali smo već 750 m visinske, a prošli tek nekih 6 – 7 km. Noge su bile bolne i drvene. Nakon toga slijedi par kilometara šumske ceste gdje smo mogli malo ubrzati. Ponovno ulazimo u šumu, dio koji nije baš bio očišćen. Koprive i kupine su me lijepo prošarale po nogama. Zadnjih možda dva kilometara nagli, zavojiti spust koji mi je baš bio fora. Imala sam problem sa praćenjem oznaka (trakica). Crvena boja se previše stopila sa šumom pa sam ju teško uočavala (možda jer nosim naočale i ne vidim dobro), a i ne bi bilo loše da ih je bilo više. Sve u svemu, zaista dobra staza, dobra atmosfera, mogli smo popiti i pivo nakon utrke, a za klopu čobanac. Kruni bi se svidjelo! – napisala je Jasna Plemeniti
Naslovna fotografija: Tajana i 2. mjesto na 22 km – Romano Ščurić
1. Psunj trail
Za početak moram reći da nije bilo nimalo lako. No, ipak sam uzeo prvo mjesto u kategoriji M55. 🙂 Iako to nije nigdje dokumentirano, no to znaju svi oni iz skupina MS, M25, M30, M35, M40, M45, M55, a znam i ja da ću za dvije biti M60. 🙂 Nisu mi potrebne nagrade i medalje, samo da se zna tko je u kojoj kategoriji. Ne utrkuju se ni auti od 750 ccm3 sa onima od 4.500 ccm3. Još jednom apeliram na organizatore utrka da uvedu kategorije barem u ispisu rezultata na webu, jer to programeri lako naprave, s obzirom da su svi podaci od natjecatelja već u bazi podataka.
Imali smo iznimno težak i dugačak uspon, a na kraju zahtjevan spust, koji je za moje bolne noge bio najveći problem i gdje sam dopustio da me i najgori od trkača prestignu. Da dobro ste pročitali, na spustu! Na 16 km kreće opaka bol u lijevoj ahilovoj i plantarnoj fasciji, a na 20-om grčevi u desnom listu. Stare ozljede su žilavije od mene. 😉 Zvuči kao da se opravdavam ali nije to… Star sam, debeljuškast i zadnje vrijeme ne odrađujem vježbe snage. A planinario nisam već pola godine. Tako da jednostavno nije išlo, tj. nije moglo bolje od ovoga. Spust sam većinom prehodao i skakutao, a tu se pravi trkači samo sjure (fijuuuu) i nadoknade sve one zaostatke na usponu. No, jebeš mene, idemo mi pretresti utrku i organizaciju. 🙂
Mjesto održavanja (start i cilj) su uprličeni na izletištu i kupalištu Strmac, iznad Nove Gradiške. Nekadašnja izletnička oaza, danas je tek relikt socijalizma gdje su brojne generacije odlazile u prirodu na roštiljanje, kupanje, badminton, odbojku, mali nogomet i dakako na planinarenje, a danas je pomalo tužno gledati društvene objekte i zapuštene vikendice. Ujedno je i veliki podsjetnik koliko cijenimo daleke destinacije, a ne poštujemo vlastite, jer Strmac je prekrasan za užitak u prirodi i organizaciju različitih aktivnosti. Prelijepa šuma, visina, brda, zrak, tekuća voda, milina jedna…
Organizaciju utrke potpisuje AK Nova Gradiška, a na podijeli startnih paketa volontiraju simpatične cure. Startni paket je za naše prilike dobar i bogato popunjen (nepersonalizirani startni broj sa 3 KT, lijepa pamučna majica bez reklama, bočica vode, izotonični napitak od limuna, sokić za pravljenje, čokoladica i energetska pločica, sve u papirnatoj vrećici), tako da su jednim udarcem eliminirali poznati švedski stol dobrodošlice sa delicijama, na kojeg smo navikli na drugim utrkama. Dodajmo i to, da se u neposrednoj blizini nalaze dva veeelika parkinga + jedan manji, a tu je i čvrsti WC u planinarskoj kući, tako da nemam nikakvih primjedbi na doček. 🙂
Nažalost bila su dva manja propusta:
- Startni broj je tiskan na običnom papiru i već se poslije nekoliko kilometara raskeljio (rastopio) i otpao sa majice, pa je većina isti nosila u rukama tijekom cijele utrke i nije imao otisnut telefonski broj za nuždu. Ubuduće savjetujem nošenje papirnih brojeva u prozirnim plastičnim vrećicama primjerenim ovakvim situacijama, prije nego svi organizatori počnu tiskati startne brojeve na plastičnim materijalima.
- Na stazi su korištene jednobojne, crvene trakice umjesto standardnih i daleko uočljivijih crveno-bijelih oznaka.
Organizator je stavio na raspolaganje ispravan GPX trag, sa neznatnim odstupanjima i bio nam je od velike koristi, jer gubljenje u šumi nije baš zabavno. 🙂 Imali smo na stazi gomilu HGSS-ovaca koji su se muvali i brinuli se za sigurnost.
Na duljoj stazi (22 km) su bile tri žive kontrolne točke i to na okrepama. Uzimajući u obzir profil staze – regularnost natjecanja je zadovoljena, jer kraćenje staze nije baš moguće na kružnoj stazi.
Dobar, zabavan i informiran voditelj programa se odaziva na ime Kristijan Šivak i posuđen je za ovu prigodu iz Zagreba, a ni razglas nije bio za baciti. Kad još malo porastem i ja ću biti kao Kristijan. 😉
Iako nisam ljubitelj mesa, posebno ne čistog mesa, ručak je pojeden u potpunosti. 🙂 Za cure je takav gurmanski čobanac ipak bio malo preljut. Kuhari bi trebali izbaciti jake začine i koristiti više povrća (barem krumpir). Konstatiram, da su oni moderni trokutasti sendviči ipak najbolji izbor za utrke (zadnji vukovarski i osječki polumaraton).
Više volim kad svi natjecatelji zajedno startaju (duga i kratka staza) jer bude atraktivnije za snimanje dobrih scena… Kraća utrka je krenula 15 min. iza nas, a na dugoj stazi nije bilo djece, trkači su bili dosta brzi tako da nisam odradio neke zanimljivije intervjue na stazi. Kasnije kad se svi razvučemo je nemoguće nešto snimiti. 🙁 Dobro je što smo imali krug oko Starta za zagrijavanje, neposredno prije uspona. No, nije mi se svidio taj isti krug na povratku, no takva je lokacija…
Profi fotografi su došli snimiti malo na startu utrke i razbježali se. Izgleda da je teško u prirodi, baš teško. 😉
Snimio sam strašne scene napada stršljena na 2,2 km od starta. 🙂 Srećom roj nije bio pretjerano agresivan (ipak smo mi bili na njihovom terenu), iako su nam zadali gomilu uboda – nisu bili preveliki i od onih jako otrovnih. Inače stršljen bocne na kratko i sam ubod nije strašan, ali rana boli nekoliko sati i curi tjednima, po meni je ubod pčele puno bolniji. Srećom dobro je prošlo. Ovi su bili mladi i neiskusni. Osjetim kvrge na glavi, ali brzo će proći…
Osobno nisam zadovoljan rezultatom, jer sam bio užasno spor na spustu zbog žešćih bolova u nogama. Trebao sam to završiti barem 20-25 minuta prije. No što je tu je. Najbolje cure i posebno dečki su na 22 km trčali uistinu impresivnom brzinom (tempo / pace) ovu zahtjevnu utrku, jer uspon je bio pakleno težak, na stazi ima puno suhih grana, povremeno visoke trave, a spust nije nimalo naivan. Sukladno tome čestitke najboljima i nemojte štogod zamjeriti. Trčati i snimati se mora. 😉
Još jednom podsjećam da sve lokalne utrke u prirodi trebaju biti zabavne i zanimljive svima, posebno širokim narodnim masama. Teške utrke privlače samo sado-mazo ekipu, a takvih je jako malo…
Miša Nicinger
Rezultati: https://www.stoperica.hr/rezultat/psunj-trail-2022/106
P.S.
Četiri zadnje fotografije u galeriji sam snimio na povratku doma. Riječ je Djedovici na Papuku.
* * *
Ako trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica, obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
* * *
