Prvi dan jeseni
23.09.2015.
Već godinama, na prvi dan jeseni uzimam slobodno i tumaram po Krndiji.
Dok čekam prvi mraz koji će omekšati šipak i pretvoriti ga u slastan zalogaj, skupljam prve ovogodišnje kestene.
Isprva uživam na Oršuljici i Malom visu, a zatim bacam jedan pogled na Orahovicu, Vidikovac na drugoj strani i vrh Oštra glava.
Iako je vrijeme gljiva, nisam imao sreće napraviti serijal fotografija na tu temu, jer ih nema. 🙁 Vjerujem da bi Miroslav najviše uživao u pogledu na sve te gljive. 😉
Ali sam zato evocirao uspomene na kišne kapi koje su me okupale prošle godine, dok sam pokušavao naći suho mjesto ispod jednog drveta. Ni moćna krošnja, ni kabanica mi tada nisu pomogli! Bio sam mokar kao miš. Do automobila sam hodao dobrih sat vremena. Kad sam otvorio vrata kiša je stala i zasjalo je sunce… 🙂
Poslije obilnog ručka na jednom kamenu pronašao sam divlje peruanske jagode (physalis) i zasladio se njihovim crvenkastim plodovima. Jednostavno otvorite crvenu ovojnicu, da biste došli jestivog i ukusnog ploda.
Tijekom pohoda na um su mi padale razne ideje, misli i primisli. S obzirom da je vrh Krndije prepun izvora vode i to u blizini samog vrha, odlučio sam organizirati izlet u proljeće 2016. godine. Obećavam izvrstan provod u kojem ćemo hodati gore-dolje pokraj svih tih zanimljivih potoka i potočića.
Zatim kao pravi biolog pronalazim jedan lijepi vrijesak u cvatu i samo jednu sunčanicu danas.
Iako nema previše vode – uživam u vodotocima pri vrhu Krndije…
Uslijedilo je raskrižje prema Kapovcu ili Jankovcu, potom klopam drenjine, i punim baterije gledajući na greben Šaševa s druge strane.
Šumari su bili vrijedni pa je sječa otvorila vidike prema Kapovcu… Nastavljam dalje i bacam pogled na Papuk sa Starog grada i Stari grad. Spuštam se lijepim grebenom Starog grada prema Orahovici do kurije Hercegovac, gdje najčešće parkiram auto.
Svi ste mi nedostajali, a naročito kolege sa posla…
Davor Matas
