Povratak izgubljenog geocacha
Prvi dio: Put do Kalnika – 03.10.2014.
Nakon završetka smjene i radnog tjedna, sjedam u auto i krećem prema Kalniku. Prolazim Slatinu (skoro sam zamahao), Viroviticu, Đurđevac.
U Koprivnici skrećem prema Križevcima. Prolazim kroz predivan brdski krajolik putem gdje još nikad nisam vozio. Pravim pauzu u Križevcima i pitam za smjer prema Kalniku. Prateći upute i znakove, uskoro se nalazim na cesti prema planini.
Već izdaleka se ova planina ocrtava kao velika i visoka iako je ustvari dosta niske nadmorske visine, ali se ističe zbog svog okruženja gdje u blizini nema većih brda. Do sela vodi strma cesta sa nagibom 18°. Eh, što je to za moj auto!
Dolazim do planinarskog doma i parkiram u blizini. Nakon javljanja i smještanja u dom, idem malo razgledati Kalničku utvrdu. Razmišljam, jedna Emmezeta ili Portanova vjerojatno neće preživjeti niti 100 godina, a ova utvrda je tu još od 13-tog stoljeća. Velebna građevina na nepristupačnoj stijeni sa pogledom naširoko i nadaleko. Iako je tamo znak da pristup utvrdi nije dozvoljen zbog opasnosti od rušenja kamenja, može se normalno prošetati sve do vrha, znak je tu samo kao upozorenje za svaki slučaj. Sa vrha utvrde puca pogled, a i vrijeme je bilo naklonjeno za očni užitak.
Nakon što sam obišao utvrdu, vraćam se do doma gdje sam večerao i kasnije otišao na spavanac.
Drugi dio: 7 zubi i Vranilac – 04.10.2014.
Nakon slabo prospavane noći (uvijek mi je tako prvi dan kad dođem negdje) i okrepljujućeg doručka, krećem na osvajanje vrha Vranilac.
Izabirem najtežu moguću rutu tj prilaz preko 7 zubi. Taj put sam izabrao jer se na trećem zubu nalazi jedan geocache.
Pozdravljam slovenske planinare koji su izabrali lakšu varijantu za uspon. Krećem na uspon. Prvi zub- vidim da piše oznaka za lakši i teži put. Izabirem onaj lakši, ali nekako sam uspio pogoditi onaj teži. Provlačio sam se kroz jedan otvor u stijeni.
Prvi zub je savladan. Slijedi drugi zub- taj je bio nešto lakši. Kod trećeg zuba već ide dosta teže. Stijene su dosta strme i potrebno je dobro se osloniti za savladavanje uspona. Ali i to sam savladao. Ovdje kod trećeg zuba zastajem malo duže. Naime, ovdje je prije više od 3 godine postavljen jedan geocache.
U te 3 godine bio je pronađen samo jedanput (brojkama 1x). Još su neki geocacheri probali pronaći kutiju, ali je kutija uništena zbog utjecaja vremenskih neprilika. Bio sam spreman na to pa sam ponio sa sobom rezervnu kutiju. Prema opisu u hintu stavio sam svoju kutiju tako da i drugi geocacheri mogu doći ovamo.
Slijedi četvrti zub. Gledam usjeklinu na stijeni i mislim si kako ću proći ovuda. Pokušavam se uspeti, ali ne mogu.
Smeta mi ruksak, jakna, štapovi. Već mislim da ću odustati od ovog zuba i obići ga okolo. Ali tvrdoglavost (čitaj:ludost) mi ne da mira. Spremam jaknu u ruksak, njega rukama odgurujem naprijed, kao i štapove i penjem se po usjeklini. Naporno jest, provlačim se između stijena, odgurujem se i rukama i nogama, a bome i leđima, ali uspijevam se popeti gore. Uf!
Ovo mi je bio najteži zub zasad. Slijedi četvrti zub pa peti, šesti. Sada već ide lakše, više nije tako naporno iako nije baš ni potpuno lagano. Kod petog i šestog zuba više nema vidika jer drveće ometa pogled. Sa šestog zuba idem dole. Ali vidim da ima jedan jako nezgodan silazak. Vraćam se desetak metara natrag i odabirem lakši put za silazak. Kad sam obišao taj zub, vidio sam da sam dobro odlučio. I na koncu sedmi zub koji je već na samom vrhu.
Uspinjem se na najvišu točku Kalnika. Pogled je prekrasan. Oblaci, koji su kvarili doživljaj, malo su se razišli i vidio sam okolna sela. U daljini zvuk neke pjesme jer je bilo neko natjecanje u selu. Upisujem se u knjigu upisa, stavljam žig u planinarski dnevnik i pravim nekoliko fotki za uspomenu. Kao geocacher planinar, postavio sam još jednu točku upravo kod vrha. Jer onaj prethodni cache je kod trećeg zuba, a sada ima i na samom vrhu. Nakon pola sata provedenih na vrhu krećem natrag prema domu za što mi je trebalo dvadesetak minuta. Putem sam sreo one Slovence koji su lagano išli prema vrhu lakšim putem.
U domu se okrepljujem kavom i ostavljam dojam u knjizi dojmova.
Treći dio: Čevo – 04.10.2014.
Nakon što sam osvojio vrh Kalnika, vidio sam da imam još dovoljno vremena da idem do vrha Čevo koji se nalazi u varaždinskoj županiji. Na karti na mobitelu vrh je udaljen samo 17 km. Ali pošto sam bio autom i prolazio zavojitom cestom, put do Čeva mi je trajao oko 70 km. Ali cesta je predivna, prolazim kroz mjesta za koja nikad nisam čuo. Vidim da u blizini ima još mnogo zanimljivosti za posjetiti, ali jednostavno premalo je vremena da se sve obiđe. Nakon jednosatne vožnje i povremene provjere da li sam na dobrom putu, dolazim do sela Podevčevo, ime koje je dobilo jer je pod vrhom Čevo.
Zastajem kod jedne gostionice, tamo ostavljam auto i krećem na put do vrha. Putem srećem jednu planinarku koja je išla gore, ali je nekako uspjela zaobići vrh. Ja imam kartu na mobitelu pa povremeno pratim gdje se nalazim. Putokaz do vrha pokazuje lakši i teži put. Krećem na teži jer ću se lakšim putem vratiti natrag.
Uspon i nije toliko zahtjevan nakon onih 7 zubaca. Stižem do vrha Malo Čevo, nešto niži vrh, ali sa kojeg puca prekrasan pogled.
Dalje pratim markacije i dolazim na vrh Čevo. I ovdje upisujem žig u planinarski dnevnik. Hm, dva žiga na dvije planine u jednom danu, odlično!
Dalje nastavljam put i dolazim do drugog vidikovca. Ovdje u blizini je bio geocache koji je isto vjerojatno nestao jer su prethodna dva geocachera napisali da nisu mogli pronaći. U dogovoru sa vlasnikom i ovdje postavljam svoju zamjensku kutiju. Slijedi lagani silazak do sela Podevčeva gdje sam još pozdravio jednog seljaka koji je upravo vadio krumpire.
Nažalost, u blizini nema restorana pa sam krenuo natrag prema Osijeku. Svoje gurmanske zahtjeve sam zadovoljio u jednom restoranu blizu Ludbrega gdje sam postavio još jedan geocache.
Odlazak na dvije planine u jednom danu i to još samo ja. Jesam li hrabar? Jesam pomalo. Jesam li lud? Vjerojatno još i više. Ali geocacheri su takvi, malo hrabrosti i ludosti je potrebno. Dvije izgubljene kutije su zamijenjene, dvije nove su postavljene. Mogu reći da je vikend bio jako uspješan.
Lijep pozdrav od najaktivnijeg slavonskog geocachera!
Valentin – Dr Zagy