Popišanac trail 2020.
05.09.2020.
Svake godine hvalim ovaj Popišanac trail i udrugu Motiv, a kako i neću. Ne znam što su više rasturili: stazu, startne pakete, nagradne pakete ili pozitivnu vibru. Za kotizaciju od 70 kn samo, neki da se postide, a nama ostalima izazov pratiti. Ove godine sam po prvi puta sudjelovala na Velikom Popišancu (25 km) i osvojila 1. mjesto. Staza atraktivna, dinamična, odlično označena. Čestitke i onima na postolju, ali i onima koji su završili.
Helena Vonić
Kad Stršljenovi utihnu
E moji (E)Motivci današnji dan je bio pun emocija. Samo da u početku odmah kažem kako sam čula sve pohvale o Popišanac trail-u, a danas sam se i uvjerila kako ste uistinu fenomenalni domaćini. Na samom startu smo dobili kiflice, gužvare i druge poslastice. Nadala sam se da će nas i čekati poslije jer ipak nije lako trčati punog trbuha. Startali smo prvi, a poslije nas su krenuli peseki. Kad sam ih ugledala i sama sam poželjela imati jednog. No, oni su ipak jedan svijet za sebe, a opet tako medeni. Početak je bio vruć i jedva smo dočekali šumu.
Nakon samo 3 km upozoravaju nas da obiđemo malo staze jer se ondje nalazi gnijezdo stršljenova. A uskoro nailazimo i na “stršljenove žrtve”. Moram priznati da stršljenovi uopće nemaju loš ukus. Upiknuli su: Jasnu, Vesnu, Ivu i Anu. Sve same ljepotice za poželjeti.
Brzo kontaktiramo Mariku da nam omogući prijevoz do Hitne jer su djevojke ozbiljno izbodene. Uspjeli smo se spustiti na cestu ali smo morali pronaći Vesnu. Ona je pak produžila u šumu markiranom stazom. Krenuli smo joj u susret i nakon gotovo kilometra uspijemo ju pronaći, te sve četiri djevojke odlaze prema gradu gdje će im biti pružena liječnička pomoć.
No, ja nisam super junak tako sam u ovoj spasilačkoj operaciji imala pomagače, a možda sam ja pomagala njima. Naime Martina Maloča, Lovrić Ivan i Damir Nenadić su također sudjelovali. Curke smo poslali, a mi nastavili lagano štrumfati jer nam nije preostalo ništa drugo.
Martina je odlučila biti fer i korektna te se vratila do kontrolke iako ju nisu ni zapisali. Okrijepili smo se te dolazimo u predivni dio šume, raj za dušu. Prolazak kraj jezera, još pokoje brdo i eto me kod vinograda. Susrećem berača šipka, prozborimo par riječi o berbi te nastavljam put vidikovca. Prolazim pokraj ovčica i još koji kilometar, i eto me u cilju.
I tako je završio moj prvi ali definitivno ne zadnji Popišanac trail. Slijedeće godine se nadam s nešto manje stršljenova. Najvažnije da smo se super zabavili i da su svi ozljeđeni pravovremeno i advekvatno zbrinuti. Budite mi pozdravljeni do sljedeće manje stršljenaste avanture.
Marija Belić
* * *
Popišanac trail uvijek popratim prije svega sudjelovanjem na “Velikom Popišancu” pri čemu, malo snimam skakutavi video, fotkam mutne fotografije i gnjavim & davim sve prisutne.
Unatoč problemima sa nogom, uspješno odrađujem ovu utrku u vremenu od 2 sata i 59 minuta. Iako sam u u odnosu na 2018. i 2019. godinu slabiji za skoro 10 minuta, zadovoljan sam. Ovo je samo test u kakvom sam stanju (potkoljenica i nova tehnika trčanja) tj. trening za prvi planinski maraton (46 km) na Mazator trailu, na kojem planiram stići do cilja. 🙂
Negdje na 13. km me stršljen gricnuo dva puta po leđima (boli, boli, užasno boli, ali manje nego kad pčela ubrizga punu dozu u prst na nozi). Odmah sam snimio video oporuku i jedno vrijeme trčkarao u grupi ako mi se nešto dogodi, jer nikad se ne zna. Ipak mi je ovo prvi kontakt sa tim strašnim letećim zvijerima.
Motivci su uistinu majstori organizacije! Čak i kad nema novaca, i kad svi otkažu ili zakažu, dobijemo sve što nas ide i više od toga. Volonteri na visini zadatka, hrana, iće i i piće, vatrogasno vozilo za umivanje i tuširanje, WC u sklopu objekta, park, zelenilo, solidan razglas, DJ, staza za 10, markacije, a ni ja nisam bio loš. 😉
Sve što vas može-biti zanima potražite u video zapisu i galeriji fotografija, na FB-u ili nazovite za dodatne informacije. 😉
Mariju je Mandica Grubišić proglasila “Anđelom staze” iako je imala nekoliko pomagača, jer se odmah uključila u brigu oko izbodenih trkačica.
Koristim prigodu da se zahvalim Krešimiru Valentiću na startnom paketu sa nikad održane / otkazane utrke “Trail of Sokol” u kojem se nalazi i lijepi bijeli buff, kapa i neke druge sitnice. Žao mi je što to nisam istrčao. Nepostojeći virus nas je u tome spriječio, točnije ovi majmuni iz Stožera u suradnji sa farmaceutima i vlastodršcima su nas sve dobro izjebali, i još će nas dugo guziti, jer smo ovce. 🙁
Sve u svemu, lijepo bilo vidjeti sve te ljude, iako sam mnoge spazio tek na fotografijama. Jednostavno ne stignem sve pozdraviti i prozboriti koju riječ jer pijesak na startu prebrzo curi.
Čestitke MOTIV-cima, najboljima i svim sudionicima. Do novog znojnog susreta sa vama, ostanite vedri, čili, nasmijani i dakako fit.
Miša Nicinger
Rezultati:
P.S. Fotke je priložila Marija, a nekoliko smo posudili od Roberta Bašića i sa FB-a od drugih sudionika.
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
* * *
