Péter Disneyland on Papuk
02.10.2016.
Eh, kako to obično biva, nitko mi nije dostavio niti slovo, a video zapis i fotke odavno su spremne, i prvi voajeri su tu…
Na startu, u Slatinskom Drenovcu, tj. kojih par stotina metara prije ulaska u mjesto, okupila se nevelika ali iznimno raspoložena ekipa, kako bi samo nekoliko sati pohodila Veliku Radetinu, Jarcoder, Jankovac i Stari drum (Jungova staza). Jedino smo od uspona na stari grad Klak odustali zbog kiše.
Iz Mađarske, točnije Baje i okolice dolazi nam četverac u sastavu: Peter, Erika, Edit i Irene, Lončarići (Ivan & Jasna) su pojačali ekipu sa Lidijom, a Požeške cure su zaboravile povesti muškardine (Ivana, Martina i Vesna), i na kraju Sena & niže potpisani.
Odradili smo skoro sve što smo i predvidjeli, lijepo se proveli, družili, i mrvicu olajavali odsutne šapice. Malo je i kišilo. Ništa strašno… Tek toliko da i prognostičari jednom pogode i opravdaju proračunska sredstva i utrošak svih onih silnih sondi, balona, automatskih mjernih stanica i inih čuda.
Kao apsolutna zvijezda pohoda nametnuo se naš simpatični Peter, kome je inspiracija jednostavno nadirala, te nas je počastio sa povećim kolekcijom rezbarenih faca, sa bezbroj karakternih osobina. Ali to nije sve! Domišljati je autor uspijevao žir i jabuke iz statičnih kreatura pretvoriti u animirane likove iz svijeta mašte. Uistinu lijepo i zabavno iskustvo… 🙂
Velika Radetina nas je u nekoliko navrata oduševila svojim tokom i slapovima, a Jarcoder doslovno ostavio bez daha (Erika, Ivan, Sena, Martina i Miša), ali i bez hrabrosti (Irene, Edit, i dugi), pa čak i motivacije (npr. Jasna). Oderati jarca su krenuli skoro svi, no u konačnici su strpljivo čekali povratak velike petorke. 🙂 Čestitke osvajačima Jarcodera (bravo mi) i hvala čekačima.
Ostalo saznajte iz audio-video zapisa i galerije fotografija. Ima se što vidjeti. Nismo samo: ludi, jaki, hrabri, oznojeni. Našu skupinu čine: pametni, mladi, lijepi, a ima tu i odvažnih, poznatih, sposobnih…
Vi koji niste došli. Da, Vi što se okrećete oko svoje osi, i kolutate očima! Znam da vam je krivo, no tako i treba biti.
Planina, ljudi, godišnja doba i vremenske prilike – uvijek nađu načina da nas podsjete na prolaznost života i ništavnost naših nastojanja, problema, težnji i htijenja, ali i da nas na različite načine nagrade i izmame osmijeh na znojnim licima.
Miša Nicinger
