Papuk trekk & trail 2024.
23.11.2024.
Moj review radosti trčanja među drvećem: Najveći problem je bio kako se obući, jer je start na -4°C, a cilj na +10°C. Na kraju se ona minus kombinacija pokazuje dobitnikom, jer nas je cijelu active stazu pratio oštar vjetar. I tu dolazim do najboljeg dijela svega, osim druženja i trčanja – startni paket sa šuškavcem koji je odmah prošao hard test utrke i trenutno je najbolji komad odjeće koji sam ikad imao na utrci. Staza je bila uobičajeno teška i frustrirajuća što daje poseban draž kad trčiš kroz domaći teren i znaš da slijedi još gore za 7 km. 🙂 Da se ne pišu samo one default pohvale organizaciji, ja bi nekako odvojio light, active i challenger koji se svi sreću u jednom trenutku na istoj stazi. Da stvar bude gora / bolja to su tauberove stijene koje inače nisu easy peasy, a pogotovo danas u zimsko ledenim uvjetima. – izvijestio nas je Kruno Budimir
* * *
Koju god stazu da ste danas odabrali za trčanje, bilo je izazovno. Jasna i ja smo išli na srednje dugačku stazu, Active trail, dužine 21 km, uz dobivanje nadmorske visine gotovo 900 metara. Jutarnja temperatura je stvorila led na cesti, tako da je prvih 3 km trčanja Kaptolom bilo na granici klizanja-trčanja-padanja. Ulaskom u šumu staza postaje utabani putić u snijegu kojeg je bilo sve više i više da bi ga na Tisovačkoj kosi bilo i do 30 cm. Nisam snimio, no jedan se trkač s vrha Tisovac spuštao strmom stazom klizeći na dupetu jedno 30-tak metara. Srećom, bez posljedica, barem trenutno vidljivih. 😊 Uglavnom, snijeg je, osim Hrvatskih cesta, iznenadio i nas. Vjerujem da je bilo dosta trkača koji su odustali od dolaska na utrku, posebno iz udaljenih krajeva. No, zato je do izražaja došla ta ekipa iz Baraber extreme teama. Imali smo sve informacije dostupne na svim mogućim kanalima, čak i preko toga (i ja sam bio jedan od barem stotinjak onih koji su morali nešto pitati mobitelom Angela, jbg, napisao je da je dostupan. 😊 Managerski, vrlo pristojno me odj…o al’ drugo nisam ni zaslužio. Uglavnom, cure i dečki iz Barebara, ne znam kako to radite, no… svaka čast, uspijeva vam. Hvala. – izgovorio je u jednom dahu planinar, trkač i vodič Ivan Lončarić
Cjeloviti video zapis 73 min. (original zvuk)
* * *
U ponudi su bile dvije lakše utrke sa manjom distancom i usponom, ali naravno ide se na najžešću. 😆 Šteta bi bilo, ne vidjeti cijelu stazu, koja je prelijepa uz to što je i brutalno teška. Dug i težak uspon, hladnoća, vjetar, snijeg na mjestima do 50-ak cm, stijene, pa onda opasan i strm silazak uz blato, lišće, led i sve ostalo što je moglo biti sklisko. Sve u svemu, nevjerojatno lijepa netaknuta priroda i zimska idila kao iz bajke. 🙂 – presretan je Pero Krištić – Da mi je samo znati tko ga je nagovorio na ovu avanturu? 🙂
Sažetak video zapisa 33 min. (glazbena podloga)
* * *
Dakle… Protekli tjedan su mi u nekoliko navrata rekli, da nisam normalna i da sam luđakinja. 🙂 Naime, po ovakvim uvjetima je zbilja hrabra i luđačka odluka odvažiti se na skliski, snježni, smrznuti i blatnjavi trail od 20,50 km sa ~900m evelacije. Koje sve ljepote i blagodati ovakvi događaji nose, a isto tako i sreću zbog probijanja vlastitih granica, znam ja i još 140 luđaka sa Active staze, koji su u Cilj utrčali prije mene, i onih petnaestak nakon. Da ne pričamo o onima koji su trčali 32km. Predivni prizori, netaknuta priroda, odlična organizacija, fina okrepa na stanicama, a i nakon utrke. Bilo nam je predobro i uživali smoooo. 🙂 – kazuje nam sa osmjehom na licu Ana Cvilinder
* * *
Svi znamo da su Baraberi najbolji organizatori u RH, pa na njih neću trošiti riječi. 🙂 Pisati ću tek malo, o onome, o čemu drugi šute… Cestovne i trail utrke nemaju jedno sa drugim baš nikakve veze, pa čak niti sličnosti! Trail trčanje i planinarenje također nema baš puno dodirnih točaka. A trčanje po dubokom snijegu i blatu je disciplina za sebe. Osim mladosti, snage, iskustva i odvažnosti, potrebna je i kvalitetna oprema.
Prošle godine sam utrku odradio 15 minuta brže (04:15) i ove sam, očekivao bolji rezultat, jer sam u boljoj formi, no duboki snijeg, hladnoća i problem sa štapovima srušili su snove moje. 🙁 Kao i svi starci imam strah na spustu i štapovima držim balans i usporavam. Nadalje, imam vrhunske trail tenisice za planinu sa GTX membranom, ali imaju premale i pretvrde krampone za snijeg i blato. Za ovakav teren trebaju biti veći i mekši kramponi, vjerojatno i od drugačijeg materijala, zbog boljeg držanja podloge (isto pravilo kao sa ljetnim i zimskim gumama). Tamo gdje su drugi jurili nizbrdo, ja sam imao užasnih problema i morao pažljivo silaziti. Ukratko, potrebno je nekoliko vrsta trail tenisica za lakše svladavanje staze i vrhunski štapovi koji neće puknuti kad ih malo nagazite. O da, nagazio sam jedan od svojih starih “karbonskih” štapova i već poslije 5 minuta je pukao prvi zglob, pomogli su mi na okrepi i fiksirali smo taj dio, ali je kasnije pukao i na polovici prvog segmenta gdje sam ga nagazio… Izgubio sam povjerenje u njih i nosio ih do kontejnera za smeće.
Neki trkači su imali gamaše, ali slaba je to pomoć. Imao sam 6-7 vrsta gamaša, od različitih materijala i sa nekoliko načinima vezivanja, (sa krpom, kopčama, koža, čelična sajla, sa rupicama, sa čičkom). Sve gamaše su općenito gledano – veliko sranje. Dobre su za kratkotrajne aktivnost niskog intenziteta i za zaštitu hlača od blata! Gamaše na snijegu NE pomažu… Čak i kad nešto pomognu, noge ispod njih potpare i sve bude mokro. Još uvijek imam neke trkaće gamaše, koje sprečavaju upadanje mrvica i trunja u tenisice – sve je to nula bodova. Gamaše su glupost i obično smeće. Nemojte da vas netko prevari.
Najljepši, ali dosta zahtjevan dio staze je onaj od Jankovca do Grebena Sokoline. Na grebenu Sokoline tamo iznad Kožića hrasta, snijeg je predubok (30 do 50 cm), sporo se napreduje, pa se prsti na nogama smrzavaju. Da bi prsti ostali topli i prokrvljeni potrebna je viša temperatura okoline, suha noga, bolja obuća ili puno brži tempo, a to znači trčanje, nikako hodanje… Postalo je opet normalno tek na spustu, tamo negdje kod Veličkog starog grada. 🙂
I još nešto… Savjete o tehnikama trčanja i opremi trebaju davati najbolji trkači, a ne ja. Nažalost najbolje zabole neka stvar za vas. Tako da imate samo mene. 🙂 Tijekom samovanja na utrci sam razmišljao kako bi bilo bolje da sam prijavio stazu od 9 km, jer na njoj ima puno trkača i materijala za intervjuiranje na stazi. Odradim tri ili četiri puta gore-dolje tu kratku stazu i imam sve što trebam. 😉
Papuk trekk & trail točnije Challenger kategorija, nije za mlakonje i u ovakvim vremenskim uvjetima uistinu testira granice izdržljivosti. Trenutačno završavam reportažu i odmaram, ali već sutra bih to ponovio, sa drugačijim kramponima na tenisicama i novim kvalitetnijim štapovima. Pa se vi mislite…
Čestitke najboljima i hvala svima koji me toleriraju, jer trčati i snimati se mora. Žao mi je što nisu svi raspoloženi za snimanje i što im moja prisutnost smeta ili nervira. Dragi moji, lijep pozdrav na sve strane – vidimo se na Podunavlje trailu…
Miša Nicinger
P.S.: Vremenske prilike u podnožju Papuka su već na svršetku utrke, bile znatno bolje i temperature je porasla, a sutradan kao da ništa nije bilo. Danas je ponedjeljak, 25. studeni, prošlo je samo 48 sati od Challengera, u Slavoniji vlada Sunce i prekrasno vrijeme koje mami u šetnju, planinarenje ili trčanje u prirodi. Još jedan podsjetnik kako nas planine mogu uvijek iznenaditi, katkada očarati, katkada razočarati. Baraberi su zahvaljujući sve češćim vremenskim ekstremima, ponudili trkačima iznenađenje kakvo nitko nije mogao niti sanjati, jer mnogi od sudionika nisu imali priliku trčali po dubokom snijegu, niti mogli zamisliti ovakav ugođaj, odnosno promjenu u samo nekoliko dana. Osobno razmišljam jel’ da uopće kupujem tenisice samo za ovakve situacije? Čisto sumnjam, da ću ikada više imati priliku za trčanje po dubokom snijegu…
Rezultati: https://stoperica.hr/rezultat/papuk-trek-&-trail-2024/187
Martina dodaje…
Seal skinz – podstavljene vodoootporne čarape. Meni su noge nakon ovoga, GTX tenisice i gamaše bile suhe.
Speedcrossice su se meni pokazale kao pun pogodak već niz godina za uvjete na Papuk treku. Idealne za snijeg, blato, bljuzgu… u niima sam pretrčala onaj grozan spust s Tisovca na glavu pokraj ljudi koji su se vozili na guzici.
Ipak, ne može uvijek biti sve savršeno. Ove iste ripne najgore su rješenje za led – kao da pokušavaš trčati u kopačkama po ledu. Meni je cesta od Kaptola do šume bila noćna mora. Trudila sam se trčati sa strane po snijegu na travnatom dijelu koliko je išlo.
Nigdje na terenu nisam ni proklizala, a stvarno sam po nizbrdicama ludovala, ali na cesti sam mislila da ću poginuti. 😅 E sad ti odvoji snijeg i led – ne možeš se nikad obući, odnosno obuti savršeno. Ali možeš najbliže što ide…
Za ovo znaš (nisam ih još oprala) 😁 i kažeš da su drek. Ne bih se složila i u kombinaciji s dvije gore navedene stavke stvarno očuvaju nogu i unutrašnjost patike.
E, u ovom konkretnom slučaju jesu drek, ali zato jer i one imaju svoj rok trajanja, a ja ih stalno nosim i zraubala sam ih. Naime, kad se ispod potplata guma odlijepi od tkanine, ta će kombinacija od snijega napraviti ledenu grudu i začas ćeš u tenisici trčati kao u štiklama. A ledenu santu nećeš moći razbiti ni štapom. I dobit ćeš živčani slom nasred staze. 😅
E da, što se Salomonki tiče, samo moram naglasiti da imaju visoki drop što ne odgovara svakome. Tako da ti treba biti pažljiv pri biranju, ali one su definitivno dobra referenca kad je u pitanju izbor ripni za ovakve čupave uvjete.
E, i pri izboru GTX tenisica mi se pokazalo da ih treba birati bar za 1/3 ili 2/3 veće, nego ostale traili-ce. Pogotovo ako ćeš u njih nositi Seal skinz i druge debele čarape.
Martina Maloča
Napomena: Fotke možete preuzeti, ako dođete na portal direktno iz web preglednika! Ne možete, ako dolazite preko društvenih mreža, jer oni blokiraju download slika…
* * *
Ako trebate: webshop, web hosting, vlastiti server ili dizajn web prezentacije – pišite na info@midnel.hr i zatražite ponudu, jer Internet je naše igralište – https://midnel.hr
