Papučki jaglaci 2025.
23.03.2025.
Još od prošlogodišnjih Papučkih jaglaca željno sam iščekivala ovogodišnje i kao dijete koje čeka poklon, tako sam ja čekala popis staza. Obzirom da nam je vrijeme u zadnji tren odlučilo biti blagonaklonjeno, odabrala sam najambiciozniju i najdužu stazu, jer treba ljestvicu postaviti visoko, a kako drugačije izazvati sebe i svoje mogućnosti, nego ovako mudrim izborima (puno mojih životnih izbora su baš onako mudri, jel…). Sedma staza, ujedno nova na Jaglacima, bila je staza pet vrhova Papuka – Lapjak, Ivačka glava, Padeški vis, Koprivnato brdo i Nevoljaš. Grupa je bila u super kondiciji, pa je umjesto predviđenih 8h trajala 7h, ukupne duljine od nepunih 18 km. Izazovno. Moćno. Bar za mene amatera. Ovo nije staza za vas ukoliko želite nešto puno razgledavati prirodu, lagano hodati i uživati u prekrasnom okruženju, pogledima koji oduzimaju dah, za to si odaberete kraću stazu ili još bolje, mimo jaglaca posjetite neki od prekrasnih vrhova Papuka, ne morate njih 5. 🙂 Kako je tempo bio malo jači, tako nije bilo puno prostora za neke velike priče i druženje, što je meni, kao osobi koja nije za neke velike priče i odgovaralo… meni su djela bitna, a ovaj put je to djelo dobro odrađeno sa punim srcem i velikim zadovoljstvom. – napisala je Irena Palameta
* * *
Nedjelja je, pola 5. Nije pola 6, ali, ali… “Moja Milenaaaaa…” Zvoni vekerica. Vani kmica. Kiša kaplje po prozoru. Dobro, kamo te noge nose, Veki… Čekam, prevrćem se. Nema odustajanja! Zvoni i druga veki, ‘ajmo! Kuhanje turske kave. Već je lakše kad prođe prvi šok. Dečkima javljam da se vidimo u dogovoreno vrijeme i krećemo u Slavoniju. 🙂 “Papučki jaglaci” u organizaciji HPD-a “Sokolovac” Požega ove su nam godine ponudili 7 različitih staza, zanimljivih i primamljivih. Nakon trosatne vožnje do Velike, red je i da se odabere najžešća staza – ona sedma! Kišica nas je pratila cijelim putem dotamo, a onda se, taman na početku pohoda, razvedrilo. Sunce nas je grijalo svih sedam sati hodanja. Prošlo se puno kilometara; staza prolazi kroz pet vrhova (Lapjak, Ivačka glava, Padeški vis, Koprivnato brdo, Nevoljaš); oduševile su nas Tauberove stijene (primorsko-velebitski štih na Papuku); radost je popodne, pri povratku u planinarski dom “Lapjak”, bila golema jer smo odvalili dobru turu. 🙂 Putem nije nedostajalo pozitivne vibre; ekipa od dvadesetak planinara, predvođena sigurnom rukom naših vodiča, djelovala je jako homogeno. Bilo je vremena i za okrjepu na vrhovima, vodiči su nam usput govorili o nekim zanimljivostima u vezi sa stazom, a duhoviti g. Miša, koji je radio reportažu sa staze, sve je detalje pohoda zabilježio svojom kamerom. Prvi sam put sudjelovala na toj famoznoj planinarskoj manifestaciji i samo ću reći da bi vrijedilo ponoviti. Dobro nam došlo, proljeće! Do nekog viđenja, srdačan pozdrav. – napisala je Vedrana Gudek
* * *
Unatoč jutarnjoj kiši i naoblaci koja je prekrila dobar dio Hrvatske, u Velikoj se okupilo mnoštvo planinara, kako bi sa smiješkom na licu (i ponekom kapljicom znoja), sudjelovali na 43. Papučkim jaglacima. Najmasovnija je to, ali i daleko najljepša planinarska manifestacija, koja okuplja sve generacije, od predškolske dobi, do najiskusnijih zaljubljenika u prirodu. Za mene nije bilo dvojbe. Odabrao sam 7. stazu, vodič Ratimir Čajka, koja je trajala najdulje od svih (19 km) i uključuje obilazak čak pet vrhova na Papuku: Lapjak – 667m, Padeški vis – 777m, Ivačka glava – 913m, Koprivnato brdo – 852m i Nevoljaš – 740m. Nažalost, zbog trajanja i težine najdulje staze, nisam stigao ranije na Cilj kako bih odradio intervjue sa drugim sudionicima manifestacije. Posebice su mi nedostajali najmlađi, poput izviđača sa kojima nikada nije dosadno, jer su prirodni, spontani, vole se naslikavati, zapjevati, pozirati… Drugi put, idem na kraću stazu samo zbog kvalitetnije reportaže i većeg broja ljudi.
Sreo sam, nešto malo starih i dobro poznatih lica iz: Osijeka, Požege, Kutjeva, Virovitice, Sl. Boda, jer planinari i trkači iz meni nerazumljivog razloga NE vole gužvu, a ni ljude. 🙁 A upravo su ljudi oni što mene privlači na ovakve skupove. Hebena planina je tu milijunima godina, i biti će tu kad svi ljudi na planeti izumru. Što bi stariji ljudi rekli “Svega će biti, samo nas neće biti“. Zato svima koji nisu došli poručujem JEBITE SE. Možda napravite neke nove bolje ljude koji će doći i družiti se. 😉 Lijep pozdrav, na sve strane i nemojte štogod zamjeriti. Vidimo se sljedeći tjedan na Borovik trailu.
Miša Nicinger
Fotografije je priložio i Mario Pavičić
Napomena: Fotke možete preuzeti ako dođete direktno na portal i koristite normalni web preglednik (browser), a ne preko Facebook-a.
* * *
Ako trebate: webshop, web hosting, vlastiti server ili dizajn web prezentacije – pišite na info@midnel.hr i zatražite ponudu, jer Internet je naše igralište – https://midnel.hr
