Papučki jaglaci 2015.
22.03.2015.
Nije neka tajna, da mi se u vrijeme pisanja ovih priča prilično spava. No, što se mora – mora se… Bezuspješno sam pokušavao, u više navrata, nagovoriti veći dio ekipe na pisanje ovih redaka. Ali, kao što vidite ništa od toga. 🙁 Ma šalim se… Nije mi teško. 😉
Manifestacija znana kao “Papučki jaglaci” ne samo da uspješno odoljeva vremenu, vražjoj televiziji i svemogućem internetu, nego iz godine u godinu okuplja sve više planinara, izletnika i zaljubljenika u prirodne ljepote. Nepregledna je to kolona u kojoj tabana cca 2.000 umornih, ali zadovoljnih i povazdan nasmijanih lica.
Od “Šapica” se jedino Dejan javio i odjavio zbog drugih obveza, pa sam put Velike krenuo sam sa sobom + CD sa dobrim vibracijama. 😉
Ajoooj, s obzirom da zijevam naveliko – najradije bih svršio na brzinu. No to će još malo pričekati… 🙂
Kako i dolikuje ozbiljnom planinaru – odabrao sam zadnju i najtežu stazu, na koju se od nekoliko tisuća planinara odazvalo 7 (slovima sedam) sudionika. Ne mreš vjerovati! 🙂
Fran & Antun (9A4PT) naši su vodiči, a ostatak ekipe čine: Ranka, Lucija, Josip, Velimir i niže potpisani. Djeluje malo, ali vjerujte nije bilo tako. Znate kako Fata radi komparaciju pridjeva “velik, veći, taman” e pa tako je bilo sa našom ekipom – bilo nas je taman – ni malo ni previše.
Iako smo bili minimalistički u smislu brojnosti, pokazalo se da imamo sve što treba: mladost, iskustvo, ljepotu, um, snagu, duh, odvažnost, sposobnost, komunikativnost, fotogeničnost, strpljivost, izdržljivost i brzinu. Naime stazu od 7 sati, uspješno smo odraditli za 5 i pol sati. Napominjem da je endomono trag memorirao i moj dolazak od centra Velike do planinarskog doma Lapjak, a zatim i brojne pauze, stanke, vrijeme za ručak na Ivačkoj glavi (912m/nv) itd.
Odradili smo 21km, na temperaturi od približno 16°C, hodali smo po snijegu dubokom oko 20 cm. Uživali u zvucima ptičica, educirali se, upoznavali, razmjenjivali iskustva, recepte, ideje, znanja, pričali priče iz davnina i sudeći po svemu iznimno se dobro proveli.
Za nevjerne sam kao i uvijek pripremio video zapis u kojem će sudionici pohoda pronaći sebe, a voajeri možda napokon motivaciju za odlazak u visine, točnije da se napokon pridruže Šapicama i/ili učlane u brojna planinarska društva. 🙂
Upload 700MB videa je upravo gotov, pa ću sada umetnuti link na koji možete klikati do mile volje.
A tu je i pozamašna galerija fotografija koje zacijelo nikoga neće ostaviti ravnodušnim…
Do novog susreta sa vama, ostajte mi lijepi i rumeni.
Miša Nicinger
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
* * *
