Papučka laganica
20.05.2018.
Malobrojne su Šapice danas odlučile, takoreći nepozvane, upasti na pohod koji su najavile i upriličile mlade planinarske snage iz Našica: Dino, Marko, Petar, Ivana, Željka, Iva i na kratko Hrvoje. Sve u svemu, nekoliko poznatih lica od kojih moram istaknuti Hrvoja, jer njega srećem dulji niz godina na različitim planinarskim događanjima, a u novije vrijeme na trailovima i polumaratonima… Kako je krenulo još ćemo zajedno i biciklirati. 🙂
Ostatak skupine (nećete vjerovati) čine opet Našičani. 🙂 Dvoje starih znanaca (Marina i Bruno) dok trećem “dječarcu” pred kojim je visoka planinarska karijera nisam upamtio ime. Od Šapica se na startu pojavilo Zdravko iz Osijeka i niže potpisani iz Slatine, a kasnije su nam se pridružili Melisanda i Milan iz Požege. Na Ivačkoj glavi (913 m/nv) smo ugledali i Željka Seiferta koji nas je pratio dijelom puta (stari šumarski put, Koprivnato brdo, Anđina Koliba, pa malo prema Nevoljašu, sve do Majerovih livada, i još koji par stotina metara, a onda je “Johnnie Walker” odjurio brzinom munje do Češljakovačkog visa).
Sa Jankovca smo odradili malo makadama, pregazili potok Kovačica, uspentrali se grebenom do partizanskog groblja, pa malo grebenom Sokoline do Mordora i Ivačke glave. Eto tako vam je to bilo. 🙂
Vrijeme lijepo, suho, sunčano, uglavnom bez blata, onako odokativno +20°C, no uvjeti za fotografiranje su bili teški. Snimati u sjenama krošnji jer prava muka jer su slike išarane poput kože geparda. Sve to za posljedicu ima mnoštvo podeksponiranih (pretamnih) i preeksponiranih (spaljenih) dijelova. No, nešto malo sam ipak snimao…
Nažalost naša se mješovita nakupina na Ivačkoj glavi podijelila na dva dijela, pa nisam uspio snimiti zajedničku fotografiju i općenito kasnije malo više dokumentirati kad se ekipa opusti i zaboravi na objektiv… Mladi su Našičani otišli prema Vratnicama i na vrh Papuk (953 m/nv), a mi smo krenuli u susret Milanu i Melisandi.
U konačnici se nikome iz ekipe “Šapica” nije dalo hodati do Nevoljaša i Jezerca, pa smo povratak upriličili preko Majerovih livada i Talijanskog jarka (tamo je uvijek sklisko i ljigavo).
No, unatoč njihovom odbijanju i skraćenu pri povratku – moram pohvaliti cijelu ekipu (baš sve sudionike) s obzirom da su bez prigovora odradili Koprivnato brdo (852 m/nv) alias “Mišino brdo” ili kako ga Dražen zove “Mišovito brdo”. 🙂
Na Jankovcu je turistička poplava, no unatoč gužvi isprva malo ljudikam sa Sinišom Crnačanom koji je stigao na biciklu, onda su zaredali naši stari znanci: Miro Mesić, Marko Doboš i neki prinčevi i princeze. 🙂
Eto tako vam je to bilo. Lijep pozdrav svima i budite nam lijepi i deb… ups nasmijani.
Miša Nicinger
