Osječki polumaraton 2022.

09.04.2022.

Ana Azenić je napisala: “Otrčala sam 18. Osječki Ferivi polumaraton. Ono što je obilježilo dan jest činjenica, da je suprugu Miranu ovo bio prvi polumaraton u životu i to nakon dugog niza godina trčanja za djecom, dok sam ja na stazi. Otrčao ga je odlično! 🙂 Pitao me je li mi bed što je bio brži od mene, jer zna koliko sam truda i energije uložila u treninge. 🙂 Naprotiv! Jako sam sretna i jako ponosna na njega… Hvala svim mojim prijateljima i učenicima uz stazu i cilju koji su glasno navijali za mene! Organizacija utrke je bila odlična!”

Marija Bešlić ima preko nekoliko halfmarathona iza sebe, katkada hvali, katkada žali. Čujmo i počujmo njezinu prču: “Ovo je moj drugi službeni polumaraton (ima Marija i dulje utrke u nogama npr. 32 km na Mazator trailu 2021. sa puno visinske razlike). Što napisati? U dobrom društvu sve je ljepše, pa tako i cestovna utrka. Nisam ljubitelj cestovnih utrka posebice, jer sam spora, a i nije da ima neki pogled ali ovaj polumaraton mi je nekako prirastao srcu, vjerojatno jer mi je bio prvi ikad istrčan. A i ekipa je fenomenalna. Prije samog početka Ivana se zaglavila u toaletu Esseker centra i s time najavila svoj uspješan dan (bila je uvjerena u suprotno). Na startu smo se svi pogubili i na kraju svatko je trčao sam, ali fora je što na ovakvim utrkama uvijek sretneš nekog novog. 🙂 Na okrepama je za nas sporije nedostajalo pvc čaša ali ajde barem je bilo banana, naranči, jabuka, pa nismo ostali gladni. Od 12-og km družim se s Andrejom koja istu muku muči i zajedno kukumačemo ostatak staze. Čak smo prošle i znak za “otkup puževa” već sam se uparkirala tamo. 😉 Stigle smo se nas dvije fotkati i utrčavamo ruku pod ruku u cilj… Pa ti onda nemoj trčati u Osijeku… Iako nisam pretjerano zadovoljna svojim rezultatom, vjerovala sam da mogu bolje ali nije išlo brže od toga.Vidimo se i dogodine.” 

Ivan Lovrić kaže: “OFPM 2022, odličan kao i uvijek! Svima je draga ta domaća utrka, nešto je posebno u njoj. Ja ove godine trčim utrku građana, ali i na 5 km se može uništiti. Može i na 1 km! Svaka čast organizatorima, opet su nadmašili sebe, sve je bilo kako treba biti. Vrijeme je bilo idealno za trčanje, toliko idealno da mi je baš žao što nemam nikada ovakvo vrijeme kad se naložim ganjati PB na 21 km. 🙂 I na kraju, vrijeme je priredilo show, na proglašenju pobjednika iznenada, od nikud, stvorila se mećava, temperatura je na vjetru pala 10-ak stupnjeva u roku pola minute, počela je dizati konfete, papire, štandove, sve sto je mogla otkinuti, u zrak, zadala je glavobolje organizaciji ali i spektakl promatračima.”

Andreja Pavlić Ciraki progovara: “Dan je počeo ludo… Navlačim tajice i probijem ih noktom. 🙁 Ništa uzmi iglu i konac i šij ujutro u pola 7 jer jadna nemam tajica. Dolazim i okupljamo se na kavi. To je već ritual… Zovem Frana jer ima utakmicu. Spava i ne možeš ga probuditi, šaljem Martini poruku. Nek’ pošalje Davida da probudi Frana. Hvala ti mišice… Javlja se i kaže prestanite me zvati budan sam! OK sad mogu dalje.. 🙂 Krećemo prema trgu , a tamo dragi ljudi… atmosfera odlična… ide naslikavanje i krećemo u utrku. Na prvom kilometru zvoni telefon, imate pravo pogoditi tko zove, evo mog Frana… Majko utakmica je odgođena 🙁 Dobro sine… OK, ali aj’ nemoj me više zvati do poslije 12 sati. Trčim… trčim i osjećam se super… sve do 11-og kilometra… Opaaaaaa vidi vraga, dolazi na naplatu svo ovo (ne)treniranje… ali hajde… nisam ni očekivala da će biti lako… vjetar… pa jebo majku jel’ morao danas!? Završavam ja to uz veliku pomoć Miše i Marije – hvala vam ljudi. Sada idemo dalje… sve je bolje od ležanja kod kuće… dok god mrdam svojim špagetama (tako Jasna zove moje noge) 🙂 ja sam zadovoljna. Ponosna sam na svoju divnu ekipu Labudova jer su danas dali sve od sebe. Ponosna na svoje cure koje su trčale: 5, 7 i 21 km, znam da je bilo teško ali sve su stigle do cilja… Danas sam posebno ponosna na jednu ženu. Zrinka od danas si polumaratonka i od danas ti je samo nebo granica. A sad… najveće hvala mojim dečkima… koji me uvijek bodre i najveći su navijači iako nisu sa mnom, ali trčati i znati da bez obzira na rezultat oni će biti ponosni, pilići moji: Lukas, Fran i Darko – hvala vam na svakoj riječi… Volim vas!” ♥

* * *

Prvi polumaraton u Osijeku sam istrčao u ranim 50-im godinama života, tamo 2017. godine: neiskusan, bez viška kilograma i sa zdravim nogama. Zlobnici bi rekli mlad trkač, a već u kategoriji M50. Hehe. Nije bilo lako, jer sam prije toga trenirao uglavnom do 8 km i to puževom brzinom. Istina, prije toga sam odradio preko 50.000 km na biciklu i prehodao puno jako brda i dolina, no trčanje mi nije bilo u fokusu. Poludio sam isprva na Papuk trekk and trailu, a kasnije i na Osječkom polumaratonu. Jednostavno te pukne nešto i kreneš trčati sve više, dulje i češće. Dosta brzo sam dogurao do tempa od 4:30 min / kilometru i ostvario PB na polumaratonu 1:41 i lagano pizdio što nije 1:39 (čitaj: budaletina)… No, zamor materija, loša tehnika, nedovoljno odmaranja, nepoznavanje problematike i potpuni izostanak vježbi snage, poslije nekoliko godina dovedu do promjena i problema… Silni dužinski i jako brzi treninzi svaku drugu večer (~ 15 km asfalta), su bili potpuno uzaludni i kontraproduktivini. Niti skidaš kilograme, niti napreduješ, a samo uništavaš tetive i zglobove. Svi znamo da asfalt treba izbjegavati u širokom luku, no meni je samopouzdanje sve više raslo, a brzina stalno padala, salo se nije topilo jer se ne može topiti u 5 zoni srčanog ritma, a onda je nastupila bol. O problematici zagrijavanja, istezanja, vježbama snage i sportskim ozljedama čitajte odmah kad krenete u trčanje, a ne kad vas ozljede sustignu. I da skratim… Na 18. OFPM sam išao kao pratnja, odlučan da preskočim utrku, a na kraju sam prvi put u životu popio brufen i trkohodao, snimao i dobro se zabavljao. 🙂 Iznimno sam ponosan na Mariju i sretan jer sam zaslužio finišersku medalju, a mogao sam je kupiti ili ukrasti. 😉 Šteta što nam je nevrijeme upropastilo afterparty i ljudikanje poslije dugotrajnog znojenja. 🙁 Morati ćemo sve nadoknaditi 2023. godine. Pozdrav svima i nemojte štogod zamjeriti, jer trčati i snimati se mora. 😉

Miša Nicinger

Fotke su priložili: Mario Pavičić i Marija Bešlić

Rezultati: stotinka.hr

* * *

Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr

* * *

Internet je naše igralište - midnel.hr