Osječki polumaraton 2018.
07.04.2018.
Osječki polumaraton se pojedinim Šapicama zavukao pod kožu, a po svemu sudeći biti će i novih trkača iz redova naše male planininarske nakupine. Danas su sudjelovali: Ivan Lončarić (polumaraton – 1:46:33), Jasna Tušek Lončarić (polumaraton – 1:46:33), Miša Nicinger (polumaraton – 1:47:10), Ivica Ranogajec (podrška iz kajaka i fotografija), Dražen Šmit (podrška na biciklu i fotografija), Darko Dolovski (polumaraton – 1:26:12), Dragan Kovačević Đuka (polumaraton – 1:42:29), Igor Krstić (polumaraton – 2:13:08) i Nikola Biter (Jel trčiš lega? – 18:20).
Iako su Šapice branile boje planinara, trkača i biciklista, na 14. Osječkom Ferivi polumaratonu pobjedu su odnijeli Mađari u obje kategorije i muškoj (Tamas Nagy 1:13:30) i ženskoj (Tunde Szabo 1:21:42). Opasni su ti Mađari i k tome dobri trkači. 😉 A neka tako i treba, i naši idu kod njih pa im za dlaku uzmu prvo mjesto.
Krenimo sa pohvalama:
- Start paket – svega tu ima samo još pečeno pile nedostaje;
- Te iste start pakete su počeli dijeliti još u petak, pa se izbjegla gužva tijekom subote;
- Prolaz kroz gradsku gužvu, pješačke zone, park i pijacu je iznimno simpatičan i nekako poseban (jako mi se sviđa) iako je na momente bilo teško orijentirati se (gdje god pogledaš prolaznici, nigdje staze);
- Volonterima koji su kao i uvijek na visini zadataka;
- Policajcima koji su napokon radili nešto korisno i nisu punili proračun;
- Djelatnicima crvenog križa koji su svašta-nešto radili, muvali se i brinuli o trkačima;
- Organizatorima koji su u ova šugava vremena sve to odradili, nije da nisu mogli bolje, mogli su, ali mislim da im nije lako… Lakše je kenjati sa strane nego se prihvatiti posla;
- Solidan ručak, bez puno začina, sa puno proteina i ugljiko-hidrata. Ako ćemo cjepidlačiti mogli napraviti i nešto vegetarijansko, haha. Šalim se.
A evo i par pokuda (pa moram malo):
- Odgađanje starta za 15-20 minuta je unervozilo natjecatelje i prouzročila ista ona podjela start paketa punktovi sa volonterima i stolovima nisu bili na trgu, nego su se skrivali u zatvorenom prostoru 150 metara od trga, eto to je bilo jako, jako loša ideja, pa su mnogi sudionici lutali i bauljali kao muhe bez glave;
- Iako sam završio utrku sa vremenom 01:47:00 plus cca 10 sekundi koliko mi je trebalo da prođem od semafora do cilja, vodim se kao DNS i nema me. 🙁 Nije da mi je bitno za poredak, ali kad se već svi preseravaju sa rezultatom, zašto ne bih i ja. 🙂 Iako su me prvog dana zagubili kasnije su me ipak pronašli i uvrsti na “FIN” listu. Aaaa.
Video zapis je kao i uvijek na utrkama poprilično zamoran i skakutav, ali jebi ga. Nemam 50.000 kn za neki od profesionalnih nosača za kameru koji bi apsorbirao sve udarce i poskakivanja. No to nije niti važno. Bio sam, snimio, koga zanima neka gleda, koga ne – neka premotava naprijed-nazad. 🙂
Bez obzira na sve, Šapice (Igor i Miša) i ostali koji su nastupali ako individualci ili članovi drugih udruga i klubova su uzeli učešće i srčano se borili do samoga kraja, i već sutra nastavljamo sa redovitim aktivnostima; planinarenje, bicikliranje, kajakarenje…
Upoznao sam neka nova lica, dobro se zabavio, nimalo umorio i završio utrku sa nekoliko minuta boljim rezultatom nego prošle godine kada sam trčao 1:49 tih pišljivih 21km. Ako ovako nastavim za desetak godina bih mogao i na maraton. 😉
Do tada srdačan pozdrav svima i vidimo se sutra na Krndiji.
Miša Nicinger
Fotke su priložili: Ivica Ranogajec, Dražen Šmit i Ksenija Medved (dan poslije preuzeli smo par slika koje je snimio Stjepan Zec i sa portala: somaraton.org.rs & osijek031.com)
* * *
Ukoliko trebate: webshop, web hosting, cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište – midnel.hr
* * *
