Omladinskom stazom
15.10.2017.
Miša uvijek nekako uvijek zna kako napisati neku zabilješku o tim našim hodanjima. Imaš osjećaj da je to lako kad vidiš kako on to napravi, iz ničega – nešto. Jasno, imamo mi u našoj skupini Šapica i talentiranijih od njega, no takve rijetko uspijevamo „upregnuti“ da nešto kreativno napišu, pa onda to uglavnom ostane nama šljakerima J.
Od sinoć gledam taj glupi bijeli papir (Word) i mislim si kako započeti. Srećom, rano ustajanje mi nije problem pa jutro ipak daje neku ideju (ideje).
Jučer se potvrdilo ono što već godinama tvrdimo, da su svibanj i listopad dva najljepša mjeseca za hodanje po brdima i planinama. Pogotovo kada, kao jučer, lijepo vrijeme jednostavno mami da budeš vani, da hodaš po suncu, uživaš… Iako smo prehodali 21 km, na kraju smo imali osjećaj da bi mogli još toliko ili barem dodatno jedan manji uspon do Mališčaka ili tamo negdje.
Planirana kružna ruta vodila nas je Omladinskom stazom do Kaniške glave, preko Trišnjice, Nevoljaša, Lapjaka i Veličkog grada pa kroz Veliku ponovo do „Lugarnice“. Usput smo sreli dosta planinara i ljubitelja prirode, te smo se uvjerili da za uživati u prirodi nije nužno imati onaj standardni planinarski „dress code“ (gojzerice,…) već se to može i u cipelicama na visoku petu, što je opet pobudilo raspravu da i u Šapicama uvedemo nešto slično. Neki prijedlozi su čak i za moje viđenje toga bili preekstremni, iako su zgodno zvučali. No, jedno su želje, a drugo mogućnosti.
Na kraju, svi zajedno smo odradili i zajedničku kavu/piće u „Lugarnici“, a pri tome smo ostali zatečeni s dvije stvari: Dražen se u kratkom roku uspio presvući 4 (četvrti) puta, a kada nas je djelatnik caffe bara pitao „A gdje je Miša?“ shvatili smo gdje on provodi dane dok nas “valja” da je u bašči ili na bicikliranju.
Tekst: Ivan Lončarić
Foto/Video: Dražen, Ivan, Marija, Ivica
Dražen dodaje popis sudionika: Osijek – Zdravko, Ivica, Ivan, Matija, Mara i Dražen. Kutjevo – Marija. Požega – Maja, Kruno, Ivana, Maja. Slatina – Jasna, Marina. Slavonski Brod – Ana.
