Obdarena ruta
17.11.2013.
Maglovito jutro nije obećavalo mnogo. Sunce se jedva probijalo kroz sive krošnje već usnulih stabala papučkih šuma. Jesen je pokazala svoju čaroliju i polako se povlači pred ledenom kraljicom koja je sve bliže. Njen dah osjećamo na licu i rukama putem do mjesta današnjeg susreta. S Anđine kolibe Jasna, Vesna, Ivona, Miša i Miroslav započinju uspon na Koprivnato brdo.
Ovo pomalo zanemareno odredište dom je sve rjeđe viđenog šumskog vladara. Da na vrhu još uvijek svoj mir uživa jedan jelen svjedoče hrpe smeđih kuglica. Pronašli smo staru Ivoninu geocache kutijicu i krenuli prema Orahovim vodama i Mališćaku. Kako to obično biva dotakli smo se zanimljivih tema. Kroz razgovor smo si otkrili neke tajne, maštarije, podijelili neka iskustva i dobro se nasmijali. Skovali su se i neki planovi za skorašnje zanimljivo, ako ne i prezanimljivo planinarenje po Sekulinačkim planinama.
Sa stijena Mališćaka napokon smo vidjeli nebo a maglovitu šumu pod nama nakratko je okupalo sunce. Uživali smo u pogledu sve dok Ivona nije izvadila svoje užasno ukusne kolače. Što nam se dogodilo nakon kušanja teško je objasniti. Nepca su nam otputovala u raj a s njima izgleda i naše noge. Bile su tu i ukusne štruce s orasima koje je spravila Jasna. Jedva nekako smo se dovukli do Ivačke glave. Putem nas je zabavljala Vesna. Bacala je mrvice neke svoje tajanstvene priče koju tek trebamo čuti.
Situacija s nogama poboljšala se grickanjem “ruskog” KitKata u sivom oblaku koji se na nas spustio na vrhu. Ispod je netko nedavno divljao motorkom pa smo oprezno kročili kroz razbacane grane i zaobilazili srušena stabla. Šuma je postajala sve mračnija. Magla i oblaci polako su nas umotavali u sloj čežnje za toplim tušem, kavom, odmorom… Hodajući prema Nevoljašu ostajemo pomalo iznenađeni spoznajom da će ova šetnja brojati oko kapitalnih 25 kilometara. Rastajemo se na Jezercu ispod blatne skijaške staze.
Miroslav Pecko
