Novogodišnji pohod 2020.
01.01.2020.
Na tradicionalni pohod dug cca 14-ak kilometara odazvalo se 19 šapica i šaponja iz različitih krajeva Hrvatske. Krenulo se malo iza 09:00 sati s Jankovca prema Ivačkoj glavi. Nakon kraće šetnje novoasfaltiranom cestom koju ćemo nagodinu preskočiti, prešli smo preko presušenog potoka Kovačice i uputili se na svoje prvo brdo. I kako to već ide, malo smo puhali, dizali noge od olova i skidali se. Na Ivačkoj glavi je puhao vjetar, al ni približno jako kao prije par dana ako je vjerovat pričama prisutnih. U zavjetrini je bilo sunca pa se hladnoća i nije osjećala toliko.
Nakon Ivačke glave počeli smo se razdvajati i tako nekolicina neustrašivih šapica se uspela na Koprivnato brdo. Kopriva nije bilo, al je uspon bio žaruće strm. Zatim smo se nemarkiranom stazom spustili s brda prema Anđinoj baraki i krenuli put Nevoljaša. Tamo smo objedovali zajedno i grijali se uz vatru koju je dio ekipe ranije naložio. Nakon gašenja vatrice uslijedio je povratak prema Jankovcu i Kutjevu. A na Jankovcu je uslijedila tura po poučnoj stazi i obvezno naslikavanje kraj slapa. Predivno mjesto, nije ni čudo što je netko tamo poželio vječno obitavati.
Dan je bio savršen… prava šišmišarija! Totalno u znaku žena koje su bile duše i vođe ovog pohoda i veliko im hvala na tome. Pričalo se o svemu, al meni su iskustva trkača i avanturista bila najdraža.
I zato: „Tko nije bio, al je kao htio-krivo mu bilo“ jer ovo bijaše prekrasan novogodišnji dar izvan svih očekivanja koji je bilo šteta provesti u krevetu. A ovako dragocjen biser, taj Papuk leži nam ispred nosa. I za kraj šaljem svima topli zagrljaj i želim sretnu Novu godinu!
Vaša Mina Marina Barić
Šapice su danas okupile stare i nove članove (Nataša iz Našica), kako bi u dobrom društvu i prekrasnoj prirodi – uživali u prvom danu Nove 2020. godine. Krenuli smo s poljupcima i ubrzo svršili s usponima, padovima, fotografiranjima, malo se pomiješali s drugim planinarima iz Požege, Slavonskog Broda, Osijeka, Slatine, brojnim šetačima, trkačima, obilnim obrocima (narescima, kobasicama, kolačima) i na kraju pjesmom i plesom. Ne nužno tim redom. 🙂
Kao posebnost bih izdvojio: Čajot tj. meksičke krastavce koje sam dobio na poklon od našeg Zdravka i češke kolače koje je Marija pribavila preko kolegice iz Slovačke, i koji su proputovali cijelu Europu prije nego su završili u našim trbusima. 🙂
Sve u svemu, Šapice su pohodile Papuk, Ivačku glavu, Koprivnato brdo, Nevoljaš i nastavile davno započetu tradiciju znojnih druženja na našoj omiljenoj planini. Kod napola zaleđenog slapa smo upoznali trkačice iz Beograda, i na kratko ljudikali sa gospodičnom Matas koja voli planine baš kao i tata Davor.
Nesretni Garmin mi se opet sam isključio i nedostaje mi približno 1,5 km GPX traga, no to je tek sitnica u usporedbi sa svim dragim ljudima koji su danas hodali, razgovarali i uživali na Novogodišnjem pohodu. Koristim prigodu da svima zaželim Sretnu Novu godinu i brojne susrete na planinskim pohodima.
I još nešto… Ne znam tko je osmislio i postavio novu zaštitnu ogradu pokraj asfaltne ceste od Slatinskog Drenovca do Jankovaca i ne želim znati, jer to predstavlja jednu od većih propusta naručitelja, izvođača i nadzora. Ograda je preblizu asfalta i predstavlja opasnost za sve sudionike u prometu. Pitanje je dana kada će doći do katastrofe! Procjenjujem da će zbog uske ceste i nepreglednih zavoja, prevelike brzine, skliskog kolnika (snijeg, led, blato, sipina) – jedan automobil zakvačiti ili udariti u ogradu i odbiti se prema drugom koji ide iz suprotnog smjera. Tek tada će netko odgovoran narediti da se ta ograda skloni ili postavi najmanje pola metra dalje od kolnika. To što je izvedba ceste bolja od onih u Pakistanu i Indiji slaba je utjeha za jednu članicu EU u 21. stoljeću. Cesti nedostaje najmanje 1 metar širine, a zaštitna ograda je potrebna samo na manjem dijelu puta, nikako cijelom duljinom kao sada. Ukratko, sramotno. 🙁
Miša Nicinger
