Novogodišnji pohod 2016.
01.01.2016.
Ovo je prvi “Novogodišnji pohod”, poslije više godina, na kojem smo susreli druge planinare, točnije stare znance iz: Slavonskog Broda, Velike i Alilovaca, a zatim i izletnike koji su takoreći korak do prvog planinarskog pohoda.
Posebno me dojmio mladi par izletnika iz SB-a i to ponajviše zbog silnih komplimenta koje smo izmijenjali tijekom kratkog trilateralnog susreta. 🙂 Ukratko nismo sami, niti najluđi. Ima nas, ima…
Iako je broj palninara u najavi bio nešto veći, u konačnici na startnu crtu dolaze: Ivan, Jasna i kum Ivica iz Osijeka, Mira iz Orahovice i moja veličanstvenost iz Slatine.
Davor i Marina odustaju u zadnji čas iz opravdanih razloga, a neke stalne Šapice se sunčaju na morskoj obali (Jasna, Ena i Mladen). Tko ne vjeruje neka pogleda prethodnu priču.
Prehodali smo ono što smo i najavili: Jankovac – Potok Kovačica – Partizansko groblje – Greben Sokoline – Ivačka glava – Stari šumarski put – Koprivnato to moje brdo – Anđina koliba – Nevoljaš – Jezerce – Jankovac. Sve skupa oko 13km. Malo je, znamo. Navikli smo odrađivati pohode od 18-22km ali ako sve uzmemo u obzir – nije ni ovo bilo loše.
Na Nevoljašu upalismo vatricu i spravismo ručak za vegane i mesoždere. Pri kraju nam se pridružiše kolege iz Slavonskog Broda i Velike pa je druženje bilo ugodno, iako je studen, zimkulja i hladnoća bila brrr i grrrr.
Jutarnja temperatura od -6°C ubrzo je malčice porasla, pa je tijekom pohoda bila uglavnom oko -2°C. Na Ivačkoj je bilo malo vjetra, a i to je dovoljno da spusti temparaturu za koji stupanj pa se studen brzo uvlačila u kosti, iako je termometar pokazivao dosta više vrijednosti. 🙁
U zadnjoj četvrtini, na Nevoljašu smo se blago rečeno posmrzavali jer nismo bili ubundani za dulje stajanje, tako da ubuduće nećemo peći kobasice, slanine i gljive u ovakvim uvjetima. Nije to za nas. Ostajemo na sendvičima i sličnim gotovim jelima, a vatricu palimo samo ako je temperatura visoko u plusu. Kako je uistinu bilo možete prosuditi po fotkama i video zapisu.
Na kraju cijele balade, pojavio se i naš Cigo (Josip Ciganović), ali samo na kratko (prekratko). Rastali smo se uz smiješak, stisak ruke i obveznu fotku, jer sam morao osloboditi put vozilima koja su pristizala na Jankovac.
Ako je suditi po raspoloženju tijekom izleta, ova godina će biti lijepa, vesela i nadasve zabavna, što i vama želimo. 😉
Miša Nicinger
