NEXE Croatia Backyard Ultra 2025.
27./28.06.2025.
NEXE Croatia Backyard Ultra nije samo još jedna utrka, to je doživljaj, spoj emocija i adrenalina, borbe u svakom krugu, to je iskustvo koje se pamti. Ove godine ta posebna atmosfera privukla je 150 ljudi vrlo sličnih dijagnoza, neki F je sigurno u pitanju, odlučnih ostaviti srce na terenu – stazi oko jezera Lapovac kod Našica. Staza je stvarno dobro pripremljena, pogotovo ono obojano korijenje, em je lijepo, em je korisno da se ne razletiš u svim smjerovima. I kružiš, koliko imaš volje, vremena, snage, a najveći protivnik ti je nitko drugi nego ti sam. OK, možda malo i temperatura od +30 stupnjeva. Tvoje misli, umori i preispitivanja: što to meni treba? Treba, jer to nije samo fizička borba to je i osobno putovanje i otkrivanje snage u sebi za koju nisi ni znao da je imaš. I tako iz kruga u krug: samo trčiš, samo trčiš. Vrlo jednostavno. U šatoru opsadno stanje, ispočetka sve uredno posloženo, kako odmiče noć, više te nije briga iz čije čaše piješ ili čiji ručnik se suši na tvojoj torbi. Nije te zapravo briga za ništa osim da završiš još jedan krug i samo to brojiš, ne kilometre ili sate jer krugovi prevedeni u kilometre i sate mogu i tebi biti malo “scary”. Najljepši dio je trčanje noću s lampama, svako to svjetlo koje skakuće u mraku je jedan motivirani trkač odlučan doći još jedanput do cilja, samo da bi mogao dignuti noge u zrak na 5 minuta, popiti isotonic i pojesti energetsku pločicu i zatim opet na još jedan start zajedno sa ostalim upornim i čudnovatim stvorenjima koja pronalaze nekakvu magiju u patnji. – napisala je Sanda Sovar
* * *
Jako turbulentan mjesec koji je počeo od mog 1. maratona – Plitivčki maraton, a zatim samo tjedan dana poslije Garčin trail sa 22km, da bi za kraj mjeseca došao šlag na tortu i moja 1. ultra. Utrka je krenula u 18:00h i svatko je mogao testirati svoje granice. Uz visoke temperature, staza je bila dosta zahtjevna, makadam, sa dijelovima sa krupnim kamenjem koje je bilo jako neugodno, uz dionicu kroz šumu gdje je pregusto isprepleteno korijenje od drveća (pohvala za organizatore što su sve lijepo označili) i mnogooo, mnogooo prašine. Prelijepo je bilo to, što je staza išla oko samog jezera tako da smo uživali u pogledu, dok nije pala noć. 🙂 A onda kreće show. Kako unositi hranu, tekućinu, na glavi smeta čeona lampa, prazna baterija, kako odraditi savršen tempo, pauze prekratke, nikada nisam trčao u to vrijeme, i još 100 drugih slatkih briga. .-) Uspio sam odraditi 8. krugova (malo vise od 54 km), do 02:00 sata. Uz malo vise od 6 litara izgubljene tekućine (dosta se toga nadoknadilo kroz napitke i ostalo), potrošenih preko 8.000 kcal vratio sam se 4 kg lakši i sa svojih prvih 50 km u nogama. 🙂 Sve u svemu predobro, prezanimljivo, slijedeće godine ću pokušati odraditi bar 10. krugova. – napisao je Pero Krištić
* * *
Već neko vrijeme mi se mota po glavi maratonska dužina – 42 km. Sve bliže utrke se održavaju u jesen, to mi je predugo za čekati. Trebam neki poseban dan za obilježiti, kao što inače moram imati neku svrhu / motivaciju za probijanje granice dužine. 25. lipnja je Mario primio zadnju kemoterapiju, Backyard ultra je 27. Nisam spremna kako bi htjela, ali to mora biti taj dan! Preskočila sam maraton i odradila ultramaraton od 48 km. Bilo je jako teško po trail zahtjevnoj stazi po noći svaki idući sat se natjerati na novi krug kidanja tetiva, ali uz Marija koji me čeka da završim 7 krugova bilo je nemoguće stati. Posebno iskustvo, samo 30-ak žena, od kojih 4 poznajem. Bila mi je čast boriti se s vama i s rutom! Čestitam svim curama na zajedničkom uživanju u patnji! Hvala Ivani Babinac na zajedničkim krugovima koji su održali tempo i fokus, i hvala Ivani & Mariju na masažama, trpanjima gelova, izotonika i svima u šatoru na tjeranju po još jedan krug. – napisala je Mia Marković
* * *
Nije tajna, da volim Našice i Našičanke, ali je za organizaciju ovako zanimljive, po mnogo čemu posebne i teške utrke potreban i određeni broj aktivnih trkača koji se razumiju u problematiku, kao i angažman nekoliko komunalnih djelatnika za pripremu staze. Naime, na drugim trail utrkama, nas dočekaju kilometri pokošene trave i to u bestragijama, a ovdje nije uređeno ni stotinjak metara od makadama do nasipa, kao niti sama brana, a trava je visine 25 do 30 cm. Jedan djelatnik sa trimerom je to za dva sata mogao dovesti do savršenstva! Solarne baklje nisu radile niti jednu sekundu, a sa makadama nije maknuto krupno kamenje (što se moglo lagano sa grabljama tijekom obilaska staze), pa su ih trkači šutirali nogama i ja sam ih desetak maknuo sa ceste. Korijenje u šumi nije bilo ni izrezano (barem ono najviše), a ni pokriveno sipinom, pa čak ni obilježeno fluoroscentom bojom. U tom smislu priprema staze je bila velika “0” tj. nije bilo nikakve pripreme. Glavni sponzor u nazivu utrke ima cementaru (halo cementaru), premješta planine, melje kamen, imaju sirovine i sipine na tisuće tona, strojeve, čuda… Da su ih zamolili – mogli su pokriti to nesretno korijenje i malo ga ugaziti i to ne za Backyard Ultru, nego za sva vremena. Kotizacija nije mala, ali ako je problem, treba je podići još koji euro i platiti šljakerima nužne pripreme na stazi. Za 60-ak eura trkači zaslužuju barem personalizirani startni broj i majicu bez glupih reklama! Lubenice i voća je trebalo biti 10 puta više, a naranče i kekse su očito prestali proizvoditi. Led se grabio rukama, a u čašama je bilo tekućine uglavnom pri dnu, ali je bila hladna i u nekoliko boja (coca-cola, cedevita i voda), automati za vodu su bili funkcionalni i puni hladne vode. Na ovako mali broj trkača, imali smo čak 3 + 1 toalet, što je svakako pohvalno. DJ na visini zadatka, scenografija lijepa, magnetići sa brojevima su bili malo skriveni tj. loše pozicionirani, ali dobro. Jezero Lapovac prekrasno u svakom pogledu, a bilo je i stvarno puno pokošenog mjesta za parkiranje automobila u neposrednoj blizini događanja. Nadam se će u 2026. godini napraviti nužne pripreme na stazi i eto mene opet, da trčkaram i dižem organizatore u nebesa. 🙂
Najljepša stvar na utrci su bili sami sudinici! Svi odreda nasmijani, druželjubivi, a prema meni i kameri susretljivi i tolerantni. Hvala svima na snošljivosti i pruženoj pomoći (Mario Pavičić, Martina Pavičić, Samir Vračarić i Pero Krištić). Nažalost, nemam dovoljno iskustva u ovakvim natjecanjima i osobno sam krahirao na unosu nutrijenata tj. hrane. Previše sam očekivao od okrepe, a možda premalo toga imao kraj sebe, plus su mi prijatelji donijeli ugljikohidrate (sirnice, slance, peciva), ali jednostavno nisam mogao jesti baš ništa i to zadnja 3 ili 4 kruga. Imao sam vrelu vodu, instant juhu, keks, svježe datulje, banane, gel, kuhane krumpire i jaja, čokoladice, puno pića (hidra, coca-cola, gazirana voda, kava). 80% nisam pojeo, niti popio, a skoro 6.000 kalorija sam spalio na istrčanih 68km. Znači, jednostavno nisam imao goriva, niti sam bio spreman za više. A još dva kruga bih odradio kao od šale, samo da je unos hrane išao bolje. Joj. 🙁 A kad dođeš na 80km vjerujem da bi u glavi nešto kliknulo i možda bih uspio i punih 15 krugova. No, što je tu je… Čestitke svima na ovom suludom pothvatu, posebno onima koji su izdržali i istrčali stotine kilometara bez odmora, spavanja i posustajanja, jer jutro je donijelo još jako puno vreline, prašine i dodatnog umora. Pobjednica ovogodišnjeg izdanja je prekrasna Bojana Gostan iz Slovenije sa istrčanih 37 krugova i ukupno 248 km!
Miša Nicinger
P.S. U startnom paketu se ne vidi da postoji i bon za hranu, ispričavam se organizatoru.
Fotke su priložili: Mario Pavičić i Samir Vračarić
Rezultati: https://www.traceysport.com/
Važno: Fotke možete ih preuzeti, ako dođete direktno na portal koristeći web brower, a ne preko Facebook aplikacije!
* * *
Ako trebate: webshop, web hosting, vlastiti server ili dizajn web prezentacije – pišite na info@midnel.hr i zatražite ponudu, jer Internet je naše igralište – https://midnel.hr
