Neptun trail 2020.

08.02.2020.

Današnjom je utrka, otvorila novu sezonu SBTL (Slavonsko-baranjske trail liga) u 2020. godini. Riječ je o 3. Neptun trailu (alias blatni trail) koji se održava u Osijeku, na obalama rijeke Drave & Karašice, i okuplja oko 120 zaljubljenika u trčanje iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine.

Žuti šešir utrku organizira na prostoru udruge za terapijsko jahanje “MOGU” gdje je start / cilj malog blata (12 km) i velikog blata (21 km).

Prijašnjih godina je glib, kal, mulj, jednom riječju blato – bilo uistinu veliko, što je za posljedicu imalo klizanje i padove epskih razmjera, a slučajne špage su znale biti uistinu bolne. 🙂 Danas je blata bilo u zanemarivim količinama, pa smo uglavnom trčali bez teškoća, što se vidi i po dobrim vremenima kod većine sudionika. Ukratko, nedostatak snijega i kiše utječe i na Neptun trail, a klimatske promjene sve više remeti planove trkača i planinara.

Sve više trčimo po velikim vrućinama, a to znači da se danju pržimo na suncu, a tijekom noćnih utrka koje se odžavaju ljeti, isto tako umiremo od vrućine, komaraca i žeđi baš kao da je dan. Sve se manje smrzavamo, a trčanje po snijegu odlazi u ropotarnicu povijesti.

Nego hajdemo na brzinu napraviti osvrt na organizaciju i samu utrku, i na spavanje…

Što je bilo dobro:

  • Strateški postavljena okrijepa na 6-om i ujedno na 15-om kilometru, a volonteri su na toj poziciji bila i živa kontrola sa zapisivanjem startnih brojeva, pa se nije gubilo vrijeme zbog gužve tijekom bušenja kartica na KT 1. Domišljato. 🙂
  • KT 2. se standardno nalazi na najudaljenijoj točki (ispod novog mosta), pa se nisu stvarale gužve i ovjera ide jako brzo, i nema šanse da se lažira.
  • Na cilju smo imali obilje cuge i vruće njam, njam, langošice. Pojeo sam dvije. A ne jedem kruh, tjesteninu i takve stvari. Što da se lažemo. Kuhari su zaslužili big hug, no bilo je proglašenje pa sam grickao i snimao. 🙂
  • Imali smo par fotografa na stazi, uglavnom bolje polovice od trkača, čak sam i ja dobio pomoć na cilju. Jeee. 🙂
  • Jako je lijepo vidjeti kad djeca od trkača volontiraju, dijele startne pakete, vodu, medalje.

Što je moglo biti bolje:

  • Jedna od volonterki na dodijeli startnih brojeva je bila malo muškobanjasta 😉 Svakako je treba zamijeniti na 4. Neptun traili, da ne plaši ljude… Hehe.
  • Zajednička je ocjena da križanja i odvajanja ipak trebaju barem jedan putokaz od papira, drveta, ili jednostavno nasprejati strelicu nekom bojom na zemlji. Trail je ipak koncept u kome svi trkači kisik troše samo na trčanje, a mozak i oči su na drugom i trećem mjestu. Jbg.
  • Start paket, siromašan, ali je zato majica fina i bijela plus je tisak vrhunski, startni broj se nije razljigavio od znoja, a ni ziherice nisu bile loše. 🙂
  • Osobno, sam mogao saznati imena nekih ljudi koji su došli, pomagali i sl. te ih spomenuti ovdje, ali nisam. Žao mi je. Teško je trčati, glumiti novinara, reportera, što god sam ja već u svemu tome. Na planinarenju mi to puno bolje ide…
  • Kružna staza… No organizatori kažu da to zbog konfiguracije terena nije moguće ili je jako teško izvedivo. Šteta. 🙁

Za kraj ću pohvaliti naše Šapice Jasnu Tušek Lončarić & Vlastu Biter na osvojenim zlatnim medaljama. Obje su prve u kategorijama žena i na kratkoj i na duljoj stazi. Bravoooo cure!!! A ti Ivane stidi se, najgori si. 😉

Miša Nicinger

Rezultati:

Fotke u cilju je snimila Marija Bešlić, a nekoliko fotki tijekom utrke su preuzete sa FB profila Žutog šešira.