Mokri trening
24.11.2015.
S obzirom da sam na godišnjem odmoru, a vrijeme je lijepo šteta je sjediti doma i baš ništa ne raditi. Odlučujem otići do jezera u Orahovici, odakle krećem na jedan lagani trenig.
U 09:00 sati krecem sa jezera prema Ružica gradu, snijeg lagano pada, ali se ne zadržava na tlu. Tremostat na jezeru pokazuje ugodnih +3°C stupnja. 🙂
Od Ružica grada, nastavljam SPP-om prema Starom gradu, i kako se penjem sve više, povećava se i visina snježnog pokrivača. Već ga ima nekih 10-ak centimetara.
Nastavljam dalje prema Kapavcu, nigdje nikoga, možda zato što je radni dan, a nije ni bitno… Sve je prekriveno snijegom i jedino što se vidi su tragovi raznih životinja. Tko zna možda su Šapice ovuda prošle prije mene? 😉
Malo hodajući, malo trčeći dolazim na Kapavac gdje snijega ima 30-ak cm. Kratko se zadržavam na vrhu jer piri neugodni hladan vjetar.
Spuštam se dolje i penjem se na Petrov vrh, gdje se kratko zadržavam i krećem dolje prema cesti Orahovica – Kutjevo, i tamo nailazim na jednog snješka. Očito je netko bio prije mene pa su se malo zaigrali…
Krećem prema vidikovcu na Međi, u nadi da ću uslikat koju dobru fotku al’ nažalost ništa od toga – magla je bila gusta tako da se nije ništa vidjelo. 🙁
Vraćam se nazad ali ovaj put drugom dionicom SPP-a i zaobilazim Stari grad, odnosno idem direktno na Ružica grad.
Spust je bio znatno teži no što sam očekivao, dijelom zbog blata i lišća na stazi, a dijelom zbog lokvi sa vodom koje nisam vidio od snijega, pa se do auta vraćam mokrih nogu.
Sve u svemu, odlično proveden dan, jedino je falio neko društvo. Tko zna, možda se slijedeći put netko pridruži pa zajedno odradimo pohod…
Velimir Rupčić
