Mile dlakavice
03.11.2019.
Naše su gojzerice skitalice danas uživale u šuštanju lišća na predivnoj Krndiji okupanoj u jesenskom ugođaju. Trinaest „Šapica“ upijalo je ljepotu ovog romantičnog jesenjeg krajolika svim svojim osjetilima. Nimalo lagan put osjetio se po kapima znoja, ali vrijedilo je svakog koraka i svake sekunde. Pamte se samo predivni jesenski vidici i dobro društvo. A pozitivnih iskrica nije ni manjkalo. U zraku je prštila sreća, entuzijazam i radost što smo iskoristili jednu lijepu sunčanu nedjelju za hodanje i druženje.
Do skorog viđenja topao planinarski pozdrav!
Valentina Bušić
Papuk i njegova neobična imena vrhova
Dragi naši pratitelji nestašnih Šapica i oni koji samo čitaju jer ih je sram doći na hodanje, i svi koji misle da neće moći izdržati tempo našeg vodiča Ivana – danas ste propustili jednu ugodnu šetnju Krndijom, koja je počela oko 9:00 ujutro popraćena oblacima i jakom južinom, a završila nakon 17 km hodanja oko 15:00 ispraćena suncem.
Da smo slušali naše meteorologe i njihove možda će biti mjestimičnih pljuskova, vjerojatno bi svi ostali doma i pili čaj i očajavali jer je lijepo vrijeme, a mi tratimo vrijeme doma kuhajući ručak… Međutim na sreću nismo… Nas troje iz Slavonskog Broda, Tomislav (Tihi), Petar (Pero) i moja malenkost zaputili smo se prema Međi. Brza bijela jurilica dovezla nas je među prvima na Među gdje smo pričekali naše drage vodiče i druge pripadnike Šapica. Kako se ekipa počela skupljati, pozdravljanje i rukovanje smo odradili i krenuli putem neobičnih puteva koje samo zna naš vodič Ivan. 😊 Šetnja je bila ugodna, bilo je tu nezgodnih uspona, još nezgodnijih silazaka (kako kome, ali oni koji imaju probleme s prstićima je bilo baš nezgodno), nekoliko ugodnih mini pauza, a kad kažem mini pauza doslovno mislim na dva udaha u mjestu i nastavak dalje, te jedna duža ručak-pauza kod jedne drvene kućice s zanimljivim natpisima poput Belgija do Tokija. Što god to značilo onome tko je napisao, ali mene je baš nasmijalo. Oh, da! 😊
Nakon pauze gdje smo pojeli nešto, što će nas formirati za 7 godina, nastavili smo dalje bauljati novim stazama koje je Ivan dobro proučio i zaustavio na Dobrim vodama na novoj pauzi. Tamo smo imali malo prilike i popričati jedni s drugima, podijeliti čokoladice, mandarinice i sva dobra koja se nađu u našim planinarskim torbama. Nakon Dobre vode, prošetali smo SPP stazom nazad prema Međi. Ta staza je bila prekrasna jer je s desne strane bila šuma, a s lijeve strane prekrasan pogled na Kapavac i obronke Papuka iz kojih su bili oblaci koji su izgledali poput površine mora. Da, zbilja se može reći kako je to nekad bio morski teren! 😊
Nakon cca 17 km pređenih u našim više-manje udobnim tenisicama, stigli smo do Međe. Sretni i nasmijani, ali s blagim umorom u nogicama. Baš volim ići s Šapicama, nadam se da je i mojim dragim prijateljima Tomi & Peri, bilo isto tako ugodno kao i meni. Možda će se jednom ohrabriti i početi pisati ovakve dnevne izvještaje s planinarenja.
Pozdrav svima i do sljedeće ture sa Šapicama.
Lejsa Jakupović
Lijepo je kad se okupi nadasve zgodna, mnogo lijepa, šarena ekipa i krene vesela spika. A kad umjesto -5°C imate +20°C i malo više, e tada se sve pretvori u dan, dan kao san.
Nije tajna da se ja najbolje osjećam u skupinama od 50 pa do 350 planinara. Sve preko toga je čak i meni litlle too much. 😉 Eh, ne kaže se džabe: “Svaka luda ima svoje veselje“. 🙂 No, ovo danas je bili uistinu zanimljivo druženje & hodanje i jedino su mi nedostajali Anamarijini kolačići.
Moram spomenuti da se zgodni trekker iz Belišća zove Dario Berak, jer sam ga u video zapisu prozvao Belak po šaponji koji je najzaslužniji za osnutak požeškog ogranka Šapica i odaziva se na ime Boris Belak. To mi se u zadnje vrijeme često događa, pa Zdenko Nađ (dečko koji je triciklom obišao SAD) postane Igor Nađ, a Anton Lukačević postane Josip Lukačević Lux. Biciklisti, planinari, trkači i sve mi se pomiješalo. A što da se radi, kad sam u kratkom vremenu upoznao više stotina novih lica i mladih cica… Događa se i najboljima, tj. meni. Hehe.
Naš Zdravko naprosto blista, Dražen je wow, a sve cure su Sexy and Cool. Tomislav i Petar će doći opet jer ne mogu bez nas, a Lejsa pomalo ali sigurno preuzima vodstvo u SB ogranku. Ivan je profić kakvog nema, voli ga staro i mlado, a tek kamera. Prva dama naprosto blista… Sve u svemu, nas 13 + četveronožni dlakavi stvor, uspješno odrađuje 17,3 km Krndije i na kraju balade zadovoljno krećemo put Slavonskog Broda, Požege, Osijeka i Slatine.
Ostatak informacija potražite u video zapisu, 3d Relive pregledu i uvijek punoj galeriji fotografija.
Vidimo se u Kutjevu kod našeg Vinka (subora) i na fešti koju organizira HPD “Vidim” Kutjevo (nedjelja). Do tada ostajte mi dobri, nasmijani i pomalo nabrijani, a onda hopa-cupa akcija.
Miša Nicinger
