MDP 2013.
08.12.2013.
8. izlet u nepoznati Papuk – Papučki reitweg
Za uvod u priču ću iskoristiti riječi gđe. Mirele Poljak iz Osijeka, koje je u pratnji supruga Davora, hodala po dubokom snijegu sa smiješkom na licu, kada smo je zamolili, a potom i dobili ekskluzivnu izjavu:
“Dobra večer. Kako sam obećala javiti se, evo me sa nekoliko riječi nakon prekrasnog dana kakvog se samo može poželjeti. U Osijek smo stigli oko 20:00 sati, puni dojmova, presretni što smo imali priliku dotaknuti dio nepreglednog papučkog područja.Kako me svladava umor, a vrijeme mi istječe, jednostavno ne želim brzati sa pisanjem o svemu što sam danas imala priliku doživjeti, ne želim ispustiti doživljaj šume pod prvim snijegom, zrak pun ozona, divovskih hrastova, bukve i jele… tragova divljači u snijegu, miris domaće slavonske rakije, čaja… smijeh i zadovoljstvo tristotinjak sudionika izleta. Mogu samo reći da sam presretna što mi je pružena prilika proći putevima svite grofa Jankovića… Vjerujem da su svi sa današnjeg izleta otišli srca puna radosti i zadovoljstva, da su barem na kratko zaboravili na sivilo svakodnevice. Vjerujem da su doživljaji neprocijenjivi.“
Mirela i Davor
Poslije ovakvog lijepog uvoda (hvala Mirela – sada mi je žao što sam uvjetovao da priča bude napisana do 23:00 sata), jednostavno bi trebalo pregledati fotografije i video zapis, koji se u ovim trenucima (22:30h) još uvijek montira, a zatim slijedi podizanje (upload) tog video materijala na Net, kako bi svi oni koji nas prate (poput npr. Anice iz Vukovara) na kratko evocirali uspomene na pohod i spoznali nekoliko činjenica o događaju kojem smo prisustvovali.
U upisnu knjigu na cilju – podatke je unijelo 217 planinara koji su članovi raznih hrvatskih planinarskih društava, a zatim brojni pojedinici i pripadnici neformalnih skupina, članovi HGSS-a (Orahovica, Požega, Slavonski Brod i Novska) i Parka prirode Papuk sa ravnateljicom Kristinom Kožić na čelu. Sve skupa oko 250 sudionika što je morate priznati uistinu lijep broj planinarskih entuzijasta na jednom mjestu. 🙂
Organizaciji pohoda, odnosno dočeku planinara posebno se istakla obitelj Muršić iz Osijeka koje je počastila sve planinare vrelim čajem i neograničenim količinama kruha sa pekmezom i kruha sa mašću posutog mljevenom paprikom – njami! 😉
Ništa manje izdašni bili su i organizatori iz Slavonskog planinarskog saveza & Parka prirode Papuk koji su na lokalitetu “Crna kuća” upriličili gozbu za sve sudionike. Kuhane kobasice, senf, juha od gljiva, dinstani krumpri, heljda sa gljivama, salata od krastavaca i cikle. Hrane kao u priči, a priči nikada kraja… 🙂 Nažalost zbog brzine pohoda odnosno žestokog tempa kojim se hodalo – mnogi su došli prerano pa nisu svi uživali u ovoj iznimno bogatoj trpezi.
Pohod je započeo na križanju kod “Padobranca” odakle su planinari štumfali približno 12 km i to na dvije različite staze. Prva je vodila od Novog Zvečeva preko Josipovog puta i vrha Točak (887m/nv) i nazad, a druga isto tako ali preko Reitwega (njem. konjička staza), a zatim svi skupa nazad pokraj Crne kuće i Novog Zvečeva.
Zahvaljujući dobroj satnici i organizaciji obje su skupine planinara zajedno krenule, razdvojile se i na kraju ponovno ujedinile u beskrajnu kolonu nasmijanih i sretnih lica.
Nije poznato koliko godina ima najstariji sudionik pohoda, no zato je slatinčanka, možda i buduća Šapica – Nika Bubaš (11 god.) bila najmlađa sudionica i jedino dijete na ovoj manifestaciji. Nika, svaka čast – iskrene čestitke i dobro došla. 🙂
Spomenimo na kratko i “Međunarodni dan planina 2009. godine” – tada je najmlađi sudionik bio također slatinčanin – Jurica Žubrinić (8 god.), a najstariji član legendarni “deda Rački” koji sada ima preko 85. godina. Godine ga nisu omele u hodanju sve do vrha Papuka i to najljepšim i najtežim zapadnim grebenom koji od Vučjaka Kamenskog do Klupice, na koga će Šapice krenuti već slijedeći tjedan, pa tko voli – neka izvoli sa nama. 😉
Ne zaboravite baciti pogled na fotke i video koji će biti dostupan u jutarnjim satima, točnije u vrijeme kada svi vi spavate, a samo mi na portalu planinarimo.info vrijedno radimo. 🙂
Za kraj moram spomenuti i našeg “Šaponju” (za one koji ne znaju – to je muška “Šapica”) Miroslava koji je uveličao manifestaciju prekrasnim samoljepivim naljepnicama koje će mnogima biti trajni podsjetnik na Međunarodni dan planina 2013. godine. Hvala Miroslave – najbolji si. 😉
Miša Nicinger
