planinarimo.info

12.12.2010.

Peti put za redom Hrvatski planinarski savez, Slavonski planinarski savez i Park prirode Papuk organiziraju “Izlet u nepoznati Papuk”. Riječ je o manifestaciji sa svrhom i povodom koja je diljem globusa poznata kao “Međunarodni dan planina 2010.”

Slavonskim Šapicama je ovo treće sudjelovanje (bravo mi). 🙂 Većini naših dragih prijatelja ovo je već drugi put na ovakvom pohodu.

Trebam li reći da su prije tri godine led probili Ivona, Nad i moja malenkost, zahvaljujući dojavi nakratko aktivne Šapice Brune. To što smo tada bili malobrojni nas nije spriječilo u širenju dobrih vibracija (predanje) te su Šapice ovoga puta došle kao jedna od brojnijih skupina – bilo na se sve skupa 18 (slovima osamnaest).

Odmah po dolasku Žarko Roček – Žare nam uručuje pozivnicu za pohod Fokinom stazom  – 18.12.2010. pa ako ste za – vidimo se tamo. U prostorijama DVD Voćin  sladimo se vrlo zašećerenim čajem i očijukamo sa mnogobrojnim planinarima iz Kutjeva, Našica, Vukovara, Pakraca, Daruvara, Vinkovaca, Virovitice, Požege, Đakova i Osijeka. Tijekom pohoda sam upoznao i gospođu Vesnu iz Zagreba (evo mašem). 😉

Na pohod od Voćina (239m) do Crnog vrha (863m) preko Kuzminskog kamena (737m) i nazad drugim putem do Voćina, odazvalo se točno 115 planinara. Pisac ovih redova hodao je od 09:41h pa sve do 16:46h kada ga je pokupilo vozilo Parka prirode Papuk negdje 4 km do ulaska u Voćin, dakle punih 7 sati! Nije loše, dapače, nek’ se zna. 🙂

I kako je bilo? Pa tako… Unatoč činjenici da se Cigo (Josip Ciganović) ošišao i Miro (Mesić) umorio od držanja govora bilo je odlično! 😉 Od Šapica se na startnoj crti postrojila ekipa moćnih, lijepih, jakih, pametnih, pričljivih i duhovitih: Jasenka, Vlatka, Vanja, Slaven, Robert, Jasna I, Marina, Lareta, Sanja, Domagoj, Miroslav, Višnja, Mario, Ivona, Jasna II, Ivan, Vlasta i moja malenkost. Kome nije jasno mogu pojasniti – bilo nas je 15,65% u odnosu na sveukupnu planinarsku populaciju. Hip, hip, hura!

Od centra Voćina do Crnog vrha stižemo za manje od četiri sata hoda, poskakivanja i zapinjanja, ručamo i fotkamo se. Crni vrh će dugo pamtiti ovako veliki broj zaljubljenika u visine, a da nisu radioamateri, he, he. Vrijeme lijepo (suho i hladno) podloga promjenjiva i uglavnom smrznuta. Snijega je bilo od 10 – 30 cm. Sunca nismo vidjeli, ali smo u nekoliko navrata ugledali plave oblake u dolini. Zbog ubojica životinja naoružanih snajperima i karabinima neću spominjati koje smo životinje sretali i kuda smo išli.

Na povratku su nas poslije točno 5 sati i 30 minuta počela presretati kombi vozila, kojima je primarna zadaća bila pokupiti i prevesti planinare razasute po makadamskoj cesti, nazad do Voćina. Sve skupa bilo je gotovo negdje oko 17:15h. Neki su odmah zauzeli strateške pozicije i krenuli na 12 km dug put, a drugi nastavili prema dolje. Nadomak Voćina stiglo je svega nas četvero, a kompletnu kilometražu napravilo je samo troje planinara (dvije nabrijane cure iz Pakraca i gosn. Xyz iz Našica).

Čestitke organizatorima, hvala na pouzivu, čaju, kobasicama, prijevozu i ugodnom druženju. Pozdravljam ovim putem nove planinarske prijatelje, a to su: gosn. Oto iz Đakova, Jasminka i Manuela iz Pakraca s kojima se slabo može razgovarati jer nisu baždarene i vole biti na čelu kolone kako bi mogle diktirati žestoki tempo. Zatim simpatičnu baku Vesnu iz Zagreba koja planinari zadnjih 6 godina. Iz Vukovara sam malo prozborio sa Sandrom i malo više sa Krešimirom. 😉 A evo mašem i Saši iz Daruvara te mnogim drugima kojima nisam upamtio imena. 🙁 Stare znance ovoga puta neću nabrajati samo ću im reći vidimo se. 🙂

Ako vam je žao što niste bili – i treba vam biti! Ako ste bili u skupini malobrojnih sretnika koji sebe mogu nazvati Slavonske Šapice – slobodno pogledajte svoje crvene obraze i nasmijana lica u našoj fotogaleriji.

Miša Nicinger