Maslac od kikirikija i domaći kruh
03.04.2011.
Za sve znane, manje znane i neznane papučke planinare ali i sve one koji se tako osjećaju spomenimo prvo i prije svega ostaloga našu nedjeljnu rutu: Anđina koliba, Nevoljaš, Lapjak (Tauberove stijene), Velika, Mališćak, Orahove vode, Ivačka glava, spust starom šumarskom prosjekom, pa “lagani” uspon na Koprivnato brdo, a zatim vratolomni spust i povrat na Anđinu kolibu.
Iako bi planinarima ruta trebala biti na zadnjem mjestu, nešto usputno i nebitno, ipak sam pobrojao sva ta lijepa i manje lijepa mjesta na koja smo utrošili sedam i pol sati vremena predviđenog za odmor i gledanje čarobne kutije laži. Smatram da pohodi ne smiju biti sami sebi svrha, razlog niti zabava. Imena i prezimena vrhova, GPS, kompas, zemljovid, povijest nekog brda, izohipse i ini tehnički detalji sami po sebi ništa ne znače ako čovjek nije doživio nirvanu, oslobodio um, ubrao travku dvije za čaj, spoznao istinu o sebi, upoznao bližnje, prozborio koju ljubaznu i mudru riječ sa osobama u prolazu, ostavio traga u njihovim životima. Ako ih nije ničemu naučio ili priskrbio kakvo znanje od drugih za sebe.
Običnim su ljudima brda i planine dokaz burne prošlosti našeg planeta, a nama planinarima visine predstavljaju tek spravu za vježbanje na čistom zraku odnosno geološko sredstvo za relaksaciju uma i stimulaciju srca i krvožilnog sustava. Planina je lijepa, uzbudljiva, moćna, pa čak i strašna, sazdana je od svega što čini život: stijenja, zemlje, vode, drveća i svekolikih živih organizama od kojih su podjednako važni, gmazovi, kukci, ribe, biljke, životinje i svi ljudi osim dakako lovaca kojima treba još vremena jer ih je evolucija nekako mimoišla.
Jedna poslovica kaže “Budalama ne vrijedi, a pametnima ne treba pričati!”. Sukladno tome tko je skužio – shvatio je poantu ove priče, tko nije bude već došao do tog životnog poglavlja.
Što je to što ovaj pohod čini posebnim? Ivona je napravila pravi pravcati domaći kruh, Ivan je do molekularne razine obradio prženi kikiriki i spravio ukusan maslac, Jasna se odmarala od pacijenata, a ja sam uživao u kruhu i maslacu i popio prvu kavu sa mlijekom poslije 5 mjeseci apstinencije, mazio se ogromnim Kavkaskim ovčarom, nabrao vrećicu srijemuša za domaću vegetu koja se sada suši u home made sušilici na dvorištu. Uz sve to uspio sam nagovoriti umornu ekipu na osvajanje Koprivnatog brda, snimio preko nekoliko video zapisa, širio dobre vibracije i za Ivanovu dnevnu sobu transportirao jedan kamen sa vrha Koprivnatog brda do auta. Nije nešto al’ nije da nije. 🙂
A vi? Što ste vi radili toga dana? Nadam se da ste bili u dobrom društvu, da ste uživali ili možda niste. Svakako se javite i napišite koju riječ – neće vam tipkovnica otpasti. Šapice postoje i zbog vašeg naukovanja, jer nitko se nije obučen rodio.
Za kraj ću iskoristiti mogućnost odašiljanja internetskih vibracija i pozdaviti Josipa Petrića iz Zagreba s kojim smo poveli nekoliko ugodnih minuta na Lapjaku.
Ivonine fotke kao i uvijek spremno iščekuju vaše poglede i uzdahe, dovoljno je škljocnuti nadstolnim glodavcem ovdje sad i odmah…
Miša Nicinger
