Markacije, ISPO i di smo?
17.04.2011.
U nedostatku puno malih ljudi i velikih pohoda, okupila se šačica velikih ljudi na malom ali zato nadasve slatkom pohodu. 🙂 Iako je današnja ekipa sastavljena na brzaka i tako reći zbrda-zdola možemo slobodno reći kako je riječ o samim šampiona: liječnica – komada jedan, budući GSS-ovci sa položenom prvom pomoći – komada dva, časnik Hrvatske vojske – komada jedan, snimatelj i tekstopisac – komada jedan. Dodajmo i to da naši vrli GSS-ovci (budući) imaju i mnoge druge kvalitete ali to za ovu priču nije bitno.
Ulogu vođe ili bolje rečeno voditeljice našeg današnjeg pohoda osmislila je i preuzela mlađahna Ivona te nas hrabro povela na uspon grebenom Sokoline do Jankovca, odakle smo trebali IV. lovačkom dojezditi potpomognuti pasatnim vjetrovima do Slatinskog Drenovca. Nekoliko puta su Šapice prošle 4. lovačku (hvala Miro, hvala Cigo) i bez ikakovih teškoća lupili virtualni žig u svoje planinarske dnevnike na mjestu predviđenom za takve vratolomije. Nažalost ovoga puta smo slijedili naputke dobrih ljudi sa svih strana Papuka i dakako zalutali. 🙁 Izgleda da smo krenuli na spust III. lovačkom 😉 tako da smo na kraju forsirali planinu i penjali se, penjali i još puno penjali dok nam duša nije izašla na nos, da bismo u konačnici izbili na poznatu IV. lovačku koja se zahvaljujući “ciginim mačeta markacijama” i dalje dobro drži.
Iako smo zbog profesionalnih obveza ovaj pohod isplanirali u skraćenom obliku, uspjeli smo hodati 4 sata i 30 minuta što u odnosu na druge pohode u kojima odradimo minimalno 7-8 sati predstavlja laganu šetnjicu Papukom.
Što ovaj pohod čini posebnim? Pa prije svega pet odvažnih! 😉 Zatim činjenica da je Darko iz Dobrovića do Slatinskog Drenovca stigao kotačem (biciklom), planinario sa nama i lagano se dosađivao jer smo za njega bili “spori kao puževi”, a zatim se vratio biciklom do mjesta stanovanja. Da, da takav je naš Darko. Nije što je naš al’ stvarno je dobar. 🙂
Zelenilo, tisuće ptičica, čak tri krmače i preko 20-ak malih praščića uveseljavalo je današnju ekipu. Bilo je tu i mlade friške mente, na stotine tona srijemuša, lista od borovnice kao u priči i mnogo mladih oraha od kojih sam jednog deportirao iz kanala u Drenovcu drito u Slatinu. Sve u svemu lijepo nedjeljno prije podne protkano povremenim grašcima znoja, opojnim mirisom planine i neopisivom pjesmom ptica pjevica.
Ako vam je žao što niste bili sa nama (a mi znamo da vam je žao) i treba vam biti! Dabogda vam krepali televizori i Facebook! I još nešto – ne zaboravite kliknuti na naš mali video uradak i kako biste podijeliti današnje užitke vaših Šapica i ponekog Šaponje. 🙂
Moja ekselencija Miša Nicinger s pomagačicom 😉