Maratonci trče počasni krug
24.02.2013.
Iako u slavonskim gradovima, selima i nizinama snijega više nema niti u tragovima, a zima se niti ne nazire – malobrojni izletnici na Papuku danas su mogli doživjeti pravu snježnu avanturu.
Debljina bijelog pokrivača je varirala između 40 i 60cm, a na visinama iznad 700m smo imali bliske susrete sa niskim oblacima koji u praksi izgledaju poput guste magle. 🙂 U rijetkim trenucima se i sunce uspijevalo probiti sve do Šapica i požeške ekipe koju smo susreli na Ivačkoj glavi.
Kad već spominjem požeške prijatelje: Davora, Mlinku, Cigu i Miju, red je pobrojati i našu stranu:
- Darko sa 15kg tereta u ruksaku iz Vijetnama – da mu bude lakše držati korak sa nama amaterima;
- Ivona sa bordom koji je srećom ostao u autu i mokrom guzicom od spuštanja sa Nevoljaša na komadu plastike;
- Jasna kojoj naprosto nema ravne od kako je došla sa Jahorine i visine od 1900 i nešto metara;
- Mirjana koja je unatoč dugotrajnom izbivanju po Ukrajini i Jordanu – bila na visini zadatka i uspješno svladala sve prepreke;
- i na kraju moja malenkost sa malom maleckom video kamerom…
S obzirom da su cica-mace u slatinskom kraju procvele prije punih mjesec dana, a nedavno su izašle i prve visibabe, ovo je možda bila jedna od zadnjih prigoda za užitak na snijegom prekrivenom Papuku, odnosno planinarski pohod kakav ćemo trebati čekati najmanje 250 dana! O da… točno toliko treba pričekati do slijedeće zime. The Iv zbog toga nije niti malo sretna, a ja? Ja se radujem sutrašnjem pedaliranju jer su meteorolozi najavili temperature do 11°C! Hip, hip, huuuraaa! 😉
Ukratko šteta je što su druge Šapice, posebno naš osječki ogranak i požeška podružnica, bile spriječene i nisu stigli uplatiti kotizaciju, iako su organizatori u Slatinskom Drenovcu imali dovoljno startnih brojeva, majica, bedževa i snijega kao u priči. Tijekom uspona na Jankovac, debljina snijega na kolniku je varirala između 10 i 15cm, ali ga u povratku nije bilo niti malo.
Dolazi južina i otapanje kristala leda koje će prouzročiti bujanje planinskih potoka zbog čega su neki već najavili odustajanje od pohoda slijedeći vikend jer se pribojavaju utapanja i mokrih nogu. Što reći osim da su u strahu velike oči. 😉
Večeras sam razgovarao sa jednim osječkim kolegom koji je rekao – citiram “Poljubila me plavuša u lijevu stranu glave” – citat završen. U prijevodu imao je moždani udar i djelomično mu se oduzela lijeva strana tijela, sada mora mirovati, ići na strogu dijetu, izbjegavati sve napore, i spremati se za magnetnu rezonancu. Želi napraviti još puno toga u životu i neće mu biti lako jer nije vodio brigu o stvarnim potrebama svog tijela. 🙁
Ovo je upozorenje svima sa viškom kilograma, slabom otpornošću organizma i manjkom tjelesne aktivnosti da se priključe Šapicama. Kucnuo je zadnji čas da prestanete izbjegavati obvezu pojavljivanja, hodanja, znojenja sa nama, i ako baš hoćete čitanja napisa i komentiranja istih! Tek maleni krvni ugrušak, tzv. tromb dovoljan je da vam zasere sva dosadašnja postignuća i uskrati snove o bolje životu.
Rođendani, proslave, krkačine i žderačine nisu bitne stvari u ljudskom životu! Pronađite vremena za sebe i izgrađivanje duha i tijela. OK ne morate biti maratonci poput Darka, budite poput: Jasne, Cige, Ivana…
Miša Nicinger
[nggallery id=144]