Mali plavi
27.01.2013.
Vjerojatno neću pogriješiti ako kažem da smo ovaj pohod odradili na prosječnih -4°C s obzirom da je temperatura u dolasku do odredišta varirala između -3°C i -7°C, a sve to pri debljini ili bolje rečeno dubini snježnog pokrivača od prosječnih 25cm.
Papuk je ovih dana prekriven suhim snijegom koji se zbog niskih temperatura pod nogama ponaša rasipno poput dravskog pijeska. Najmanje ga ima na južnoj strani planine, približno 10cm, a najviše na vjetrometinama na potezu između Nevoljaša i Lapjaka gdje su idealni uvjeti za stvaranje nanosa debljih i preko 50cm.
Na pohod se odazvao impozantan broj sjevernjaka (Nikolina, Mario, Marijan, Dejan, Romeo, Jasna, Slaven, Ena, Ivona i tekstopisac), zatim par istočnjaka (Jasna & Ivan) i jedan ali vrijedan južnjak (Miroslav), a putem smo susreli još tri čeljadeta s juga – dva kršna muška i jedno nježno žensko.
Istaknuto mjesto u ekipi zauzeo je 11-mjesečni mužjak (pasmina bogapitajkoja) koji se odaziva na ime Valter, a sudionici su ga nazivali Albert i Adolf iako je dolazio i bez poziva. Za razliku od Ivanovog, Jasna 1 & 2 i Bigijevog prošlo-tjednoga pohoda u kojem su grizli uši i štapovima mlatili divlje svinje, ovoga puta je sve prošlo u igri i veselju. Valter je bio zaigran, neumoran i zabavan svima…
Zahvaljujući Ivoni, Nikolini i gospođi mami, više od pola planinara na Nevoljašu se transformiralo u male plave štrumfove i preko nekoliko štrumfeta. Nažalost zbog umora i pogrešnog odabira opcija kod kopiranja sa SD kartice na računalo – netragom su nestale skoro sve fotografije od naše Ivone. 🙁 Spašena je tek nekolicina… Mole se dobri ljudi da nam ustupe svoje fotke, na ovaj ili onaj način. 😉
Trebam li kazati kako sam poslije tuširanja odspavao 90 minuta, opustošio zalihe hrane u frižideru i jednu od dvije tepsije malih žutih kifli koje je Iv spremila, a tek potom navalio na pisanje i prepričavanje naših dogodovština.
Šapice i oni koji se tako osjećaju se ovim putem zahvaljuju lovcima što nisu sposobni penjati se na velike visine, pa ubijaju sirotu, gladnu i promrzlu divljač u ravnici, i ponajviše cestarima na dobro očišćenim prilazima i proširenjima sa svih strana sve do Jankovca, na kojem je i park-plac bio čist kao suza. Očito je da i ekipa iz PP Papuk misli i na nas…
S obzirom da je na čelu kolone bio Speedy Gonzales alias Mario, od Jankovca smo krenuli na silovit uspon Talijanskim jarkom, “poplavili” smo na Nevoljašu, tamo smo dočekali Miroslava, a zatim svi skupa (sjeverni, istočni i južni) skoknuli do Lapjaka i Tauberovih stijena, gdje smo ostavili Miroslava i vratili se do Jankovca.
Oni koji su sjedili doma bi mogli primijetiti/kazati/napisati – pa i nije nešto, ali s obzirom na brojnu ekipu koja voli ljudikati, na nisku temperaturu, te poprilične količine snijega, smatram da je pohod bio više no dobar, zahtjevan i na kraju vrlo uspješan.
Pozdrav svim planinarima, šapicama, ISPO-vcima i ljudima dobre volje, i ne zaboravite kupiti planinarske markice za 2013. godinu (ona mala slatka koja se lijepi u planinarsku iskaznicu).
Do novog znojenja sa vama – doviđenja…
Miša Nicinger