Luk naš daj nam danas i oprosti nam branje naše…
Dan započinjemo ranim ustajanjem (kako tko) i sa primanjem i uzvraćanjem čestitki povodom Uskrsa, posvećujemo se klopanju kuhane šunke, jaja, kobasica i mladog luka iz vlastitog uzgoja. A što ste vi mislili!? Nisu šapice mačji kašalj, mi smo stručnjaci svih vrsta plus IPP to jest individualni poljoprivredni proizvođači. Nedavno smo u slatinskoj “Buba Mari” kupili neko fino, a jeftino organsko gnojivo i sada nam je povrće “turbo de luxe”, salata sočna, luk zelen, grašak velik, a sve drugo samo što nije niklo. 😉
Od trenutka kad smo svršili sve kućanske poslove, trebalo nam je nekoliko desetina minuta za svladavanje rastojanja od Matije Gupca do Jankovca via Ćeralije i Drenovac. Tamo smo 
bacili pogled u obližnje jezerce i zapazili krepane žabe i žapce nekrofile kako ih iskorištavaju, a već slijedećeg trenutka sjedimo i razgovaramo sa Cigom na terasi planinarskog doma (hvala za pićence i druženje). Što dodati osim da je slatinska ekipa više no standardna “ona i ja” i da nam je stvarno žao što niste bili, ali mi tu nismo krivi… 🙁
Dan ne da je bio lijep, ma što lijep – prekrasan! Ptičice su cijelim putem svirale Baha i Šopena, a povremeno smo imali ugođaj kao u New Age glazbi jer su gušteri i ogrooomni mravi svojim šuškanjem po lišču proizvodili zvuke slične padanju kiše. Na početku uspona prema Češljakovačkom visu srećemo Maratonca iz Donjeg Miholjca i to na biciklu. Odmah smo se upoznali i proveli 7-8 minuta u ugodnom razgovoru. Maratonac je izvedenica od vlasnik “Maraton sport” trgovine – Siniša Crnčan, koga ovom prigodom pozdravljamo i nadamo se ponovnom susretu. 🙂
Papuk je uzduž i poprijeko okupirao Srijemuš poznat i kao Medvjeđi luk. Tu i tamo ima i nešto malo cvijeća, a sve ostalo tek kreće sa buđenjem iz zimskog sna. Za očekivati je da se već slijedeći tjedan naša omiljena planina neće moći prepoznati. Iskoristili smo prigodu i nabrali stanovitu količinu multivitaminskog zelenog lišća kako bismo makar malo popravili opće stanje organizma i rastjerali sve prisutne zadahom gorim od Superhika. 😉
Bili smo na Češljakovačkom visu, Trišnjici i još nekim lijepim mjestima. Nismo žurili, niti se jako umorili, hodali smo 4 sata i 30 minuta i upoznali naše vjerne čitatelje iz Osijeka studenticu Vlastu, gospodina Ivana i gospođu Jasnu (kojoj smo zaboravili ime. 🙁) U ugodnom razgovoru smo skužili da dolaze sa Č.V. 
pa smo mislili prepisati imena iz upisne knjige, nažalost njihovih podataka tamo nije bilo… Stoga ovim putem pozdravljamo simpatičnu tročlanu obitelj iz OS i molimo da nam se jave sa nadopunom imena prezimena. A tko zna možda se opet ponovno negdje sretnemo…
Ivona je u kosi nekoliko puta mijenjala cvjetiće (bijele, žute i plave) o čemu nemamo foto dokaze jer moj Pentax od Papučkih jaglaca boravi na servisu u Zagrebu. Stoga uživajte dok možete u Ivoninim fotografskim zapisima. 😉
Miša Nicinger
