Krndijom do zdravlja 2009.
04.10.2009.
Kako i dolikuje u ovo doba godine subotu smo rezervirali za ozbiljnije stvari od planinarenja, već pogađate riječ je o berbi grožđa, poslije čega je uslijedio obilat ručak (kotlić i pet vrsta domaćih kolača sa dizanim tijestom – mak, orasi, čokolada, kiflice sa šunkom i takve stvari), a poslije podne smo skoknuli do obližnjeg šumarka i malčice skupljali kestene i orahe. Ali zato nedjelja nije mogla proći bez izleta u prirodu to jest planinarskog pohoda.
Zamislite samo ustajanje smo upriličili u cik zore oko 07:00h 🙂 opremu spremili još prethodne večeri i eto nas kako uz zvuke HRT-2 i “Vrijeme vinila” štrumfamo prema Gazijama 
gdje je Udruga prirodnjaka Slavonije organizirala prigodno rekreativno pješačenje obroncima sjeverne Krndije. Inače se ovaj skup povodom svjetskog dana pješaka, trebao održati tek 06.10.2009. ali su poduzetni domaćini to odradili dva dana prije po lijepom i prohladnom vremenu (6°C), uz više no solidan odziv planinara sa svih strana. Kada je u pitanju druženje sa prirodom koje ima za cilj poboljšanje zdravlja i životnih navika, dva dana razlike ne znače baš ništa, a vikendom se uvijek može očekivati veći odaziv zaljubljenika u planine. Ne znam točnu brojku ali bih rekao da nas je bilo preko 30, a to morate priznati uopće nije loše.
Okupili smo se u planinarskoj kući Tivanovo – HPD Sunovrat na visini od 220m i ispozdravljali sa poslovično susretljivim domaćinom Brankom Tivanovcem (kontakt tel. 098 805 516) i ekipom za doček. Za dobrodošlicu se dodatno pobrinuo i švedski stol prepun proizvoda iz domaće radinosti: sok od bazge, rakija, orahovac, jabuke, orasi, marmelada od marelice i jagoda, sušeni i kiseli vrganji i svašta nešto… Prije polaska na pohod, uzavrela je voda u ogromnom kotliću na još većem od cigle zidanom ognjištu, pa je naš kuhar Josip Broz stavio luk, papriku i grah, a kasnije i domaću slaninu, pikantne kobasice, razne začine, svježe spravljenu tjesteninu da nas razgali na povratku sa pohoda. Cijena simbolična samo 5,00kn porcija i mogu Vam reći da nismo u životu jeli bolji i sadržajniji grah. Gosn. Broz svaka čast! 😉
Kada se ekipa iz Feričanaca, Našica, Slatine, Orahovice i jedan iznimno simpatični bračni par iz Melbourne – Australija iskompletirala, u ime domaćina pozdravili su nas gospoda Branko i Tomislav, a zatim predložili lakšu i težu rutu. Vaše su šapice odabrale težu kako je i red 🙂 pa smo sa većinom krenuli put Turskog bunara i Gračevog brda preko Vrletine na Vidikovac odakle puca pogled na sjevernu Hrvatsku i Mađarsku. 
Veći dio staze je uredan, lijep, izvrsno markiran, prohodan i nimalo zahtjevan, a onda “bum-tras and lom” takav opaki uspon nismo odavno vidjeli! Na mjestima su postavljene sajle bez kojih bi uistinu bilo nemoguće popeti se. Nekima od nas su jako zasmetali teški ruksaci, fotoaparati i štapovi ali smo uspjeli svladati najteže dijelove bez teškoća (bravo mi – hip, hip, hura!). Zahvaljujući lijepoj i širokoj stazi mogli smo na miru razgovarati i pobliže upoznati većinu sudionika pohoda. Da ne bude zabune nemam ništa protiv velikih okupljališta planinara, ipak je na manjim skupovoma intimnije i jednostavnije produbiti poznanstvo.
U baznom logoru su nas dočekali konjanici iz Orahovice i okolice i vrlo strpljivo pozirali ali i ljubazno odgovarali na sva naša smislena i besmislena pitanja. 😉 Grah je bio tako dobar da se riječima ne može opisati, luk i rajčica, vrganji, friški kruh, na stolu osim porcija i pribora imamo vino, pivo, sokove i sve po redu. Svi koji nisu bili sa nama, neka znaju da nam je bilo lijepo na ovom tri i pol satnom pohodu i imaju pravo biti zavidni i nesretni, a ako baš moraju neka mrze cijeli svijet, nedjeljno prežderavanje i glupe TV emisije. Svi koji žele biti nasmijani, zdravi, veseli i čili, neka navrate na naša i slična okupljališta ljudi dobre volje, iznimne energije i duha u protivnom im ne možemo pomoći, a neće im moći pomoći ni svi medikamenti svijeta.
Šapice su iskoristile gužvu i dogovorile pohod sa Našičanima koji su nam ponudili gostoprimstvo i upoznavanje s Našičkim brdsko planinskim krajem i to već za slijedeći vikend. Ako ne želite prerano upoznati Sv. Petra vrijeme je da nam se pridružite i malo oznojite. Pozdravljamo ovom prigodom i simpatični par iz Osijeka s kojima smo ugodno ćakulali u baznom logoru. Nažalost mnogima smo zaboravili imena 🙁 pa se nadamo ponovnom susretu (i tako nekoliko puta) na nekoj od prekrasnih hrvatskih planina, kako bismo se malo bolje upoznali.
Miša Nicinger
