Krndija trail 2026.
14.02.2026.
Prvi kilometar na betonu sa 57 metara uspona bio je fin uvod u trku. Već od drugog pa do devetog kilometra postaje zanimljivo preskakanje srušenih stabala, provlačenje ispod drveća koje je palo, kamenje prekriveno lišćem – sve ono što daje posebnu ljepotu trail trkama. Od devetog kilometra trči se većinom po prelijepom platou, sve do spusta na cestu negdje oko 16,5 km. Tu se nastavlja do 17. kilometra, gdje počinje dva kilometra dosta teškog uspona. Taj dio me „ugasio“, jer sam na trku došao nespreman. Rekao sam sebi da to više neću raditi… ali jače je od mene kada je trail u pitanju. Kad god imam vremena, pokušavam da budem dio tih trka. Zadnji dio trke je spust i dosta je lagan za trčanje. Sve u svemu, lijepa trka, dobro označena. Prvi put sam bio na trci bez okrepe, ali meni lično na ovim kraćim distancama ni ne treba. Svaka čast organizatorima. Nadam se da se vidimo na nekoj od narednih trka. Lijep pozdrav iz Banjaluke. – napisao je Danijel Tadić (Šarene frekvencije).
* * *
Na Valentinovo nas je naš Angel Milišić-Zečević počastio prekrasnom stazom sa jednim velikim usponom i jednim “malim” na kojima smo ostavili i srce i dušu. kao da radimo pripreme za specijalce. 🙂 Šalu na stranu, staza je imala dva uspona, koji nisu bili nimalo lagani za savladati – posebno nama “djeci ravnice”. Tko je došao bez štapova, vjerujem da se itekako pokajao. Okruženje i priroda kao iz bajke. Previše sam bio zaokupljen trčanjem i pažnjom gdje da stanem, tako da nisam stigao slikati niti jednu sliku, ali zato čekam Mišine fotke i video. Od nekoliko poznanika, iz dana u dan društvo se povećava i svaki novi susret je sve bolji. Uz dobro znanu ekipu, danas sam upoznao višestrukog finišera Ironman-a tako da je druženje i poslije utrke bilo odlično. Jedino nam je vremena nedostajalo, ali to ćemo nadoknaditi slijedeći put. – napisao je Pero Krištić
* * *
Nažalost zbog različitog vremena starta (duga u 10:00, a kratka u 10:30 sati) nisam imao priliku snimiti više trkača i trkačica sa kraće utkre (12km). Snimio sam ih tek nekolicinu u drugom dijelu utrke. Nažalost, što se snimanja tiče, oni su imali i završnicu potpuno drugačiju od nas. No, kako čujem, ni njima nije bilo lako svladati sve prepreke na stazi, unatoč manjem broju kilometara.
Posebno mi je drago da se utrka ponovno vratila na izvorni naziv “Krndija trail” jer svi oni dodaci u imenu po kojekakvim firmama i sponzorima su mi grozni. Sudjelovanje na utrkama se plaća, a sponzori se trebaju pobrinutu za malene i dobro osmišljene detalje, poklončiće, ali ne tako što će uzurpirati naziv utrke ili zauzeti pola majice (rukav je više nego dovoljan). Najbolje je kad nam daju hranu i piće, to se lijepo odmah uništi, reciklira i svi su sretni. Nema mentalnog tereta, podrigujemo i gladimo se po trbuhu. 🙂
Ipak, nije posve točno ovo što sam maloprije napisao, iz sasvim opravdanog razloga. Puni naziv utrke je “Krndija trail reciklaž”, jer treba iskoristiti sve one lijepe majice, kabanice, dekice, šuškavce, lončiće i druge sitnice, koje su preostale iz prethodnih natjecanja. Sve te utrke potpisuje Sportsko rekreativni klub Baraber iz Belišća i tijekom vremena se nakupi lijepa i kvalitetna kolekcija preostala iz startnih paketa sa npr. Petrova gora traila, Papuk trekk and traila, Jugovača traila, Belišćanskog cenera. Startni brojevi, medalje, boce, pojasevi i sl. – sve se to da lijepo iskoristiti tj. reciklirati i ponovno uvesti u upotrebu, odnosno iskoristiti kao sadržaj startnog paketa. Tko to ne želi, plati manje startninu i svi sretni. 😉 Pohvalno u svakom slučaju…
Ovogodišnje izdanje Krndija traila, po prvi put starta iz Kutjeva i nisu nas razočarali, dapače, ugodno su nas iznenadili. Osim dakako zadnje uspona na dugoj stazi koje je bilo baš neugodno. 🙂 Organizacija i domaćini su briljantno odradili svoj posao – dočekali su nas sa ogromnim parkingom, prekrasnom i funkcionalnom salom u DVD Kutjevo, na stolu hrana i topli napitci po izboru, nisu nas gnjavili sa govorancijama, doveli su mlade i zgodne fotografe, nekoliko portala je budno pratilo sve od početka do kraja – najviše kutjevački.hr. Na star utrke su došla mnoga poznata i nasmijana lica iz svijeta planinarenja, hodanja, politike, predstavnici sponzora i grada Kutjeva. A neki su ostali do kraja, očito smo im zagolicali maštu i možda se uključe na buduće aktivnosti u prirodi. Kutjevo ima više decenija dugu tradiciju i oduvijek su dobar domaćin kada su planinarske (i vinske) manifestacije u pitanju. Sve u svemu, dobili smo savršenstvo bez mane i odjednom zaboravili idilu koju smo imali prethodnih godina u Gazijama. O da, i tamo je bilo lijepo, no ovo je potpuno druga strana Krndije. Gazije su na sjeveru, a Kutjevo na jugu. To znaju svi planinari koji jednom ili dva puta godišnje hodaju od Kutjeva do Gazija i nazad jer se u jednom danu čak dva puta prelazi Krndija. Vjerujte mi nije, nimalo lagano… Lijep pozdrav na sve strane i nemojte štogod zamjeriti. Vidimo se dragi moji.
Miša Nicinger
Fotke preuzmete lako i jednostavno, ako dođete na portal direktno, a ne preko Fejsa…
Naša internetska podrška, može biti i vaša : https://midnel.hr
