Kiselica
29.04.2012.
Jutro je svanulo i nagovijestilo da će dan biti kao naljepši san, po uzoru na onu narodnu “dan kao san”. :-). Ma dobro nije baš kao san jer je bilo prilično vruće, a na Papuku osim Šapica i jednog rendžera nigdje žive duše. Nevjerojatno ali istinito. Mi i divlje zvijeri.
Tek kada su Šapice odradile svoj MPP (Maratonski Papučki Pohod) koji je potrajao 7 sati i 30 minuta – spoznali smo prometni kolaps i nedostatak parkirnih mjesta na Jankovcu. Bože mili koliko vozila, ljudi, cike i graje. Bicikli, motocikli, automobili, pješaci, kamioni, avioni… Kao u kakvoj EU metropoli. 😉
No nismo mi tu da reklamiramo prirodne ljepote i krasote… Kad nam za to budu platili rado ćemo metnuti jedan reklamni banner, snimiti film, pričati priče, skladati pjesme… A do tada idemo se baviti nama samima i sebi sličnima.
Na Papuku se danas okupila nevelika ali zato iznimno kvalitetna ekipa u standardnom sastavu oni i mi (nekad smo bili ona i ja, a tko bi drugi?). Oni su dakako Jasna & Ivan, a mi smo Ivona & Miša. Svi drugi i nama iznimno dragi & mili ljudi kao da su u zemlju propali! 🙁 Tužni smo zbog njih, ali i radosni zbog nas – jer smo bili i iz automata hladne vode pili. Ali to nije sve – ručali smo na klupici, gledali sjevernu i južnu hemisferu, uživali na visinama i nizinama, pa čak i ležali na travi…
Odradili smo kako bi se to reklo “muški” etapu poznatu kao: Jankovac > Sokolina > Ivačka glava – Papuk > klupica > Papuk > H2O iz vodomata > Ivačka glava (drugi put) > Stari šumarski put > Koprivnato brdo > Anđina koliba > Majerove livade > Talijanski jarak > Jankovac.
A, što kažete!? Slobodno priznajte… Lagano ste zinuli od čuda ili možda niste. No dobro. Samo da znate žao nam što nismo skupa hodali, ručali, pričali, pomalo patili i omiljena brda blatili. O da! I toga je bilo. Nesretno Koprivnato brdo je ni krivo ni dužno dobilo tzv. jezikovu juhu i neka zapiše kad ćemo ga opet obići. Crklo dabogda! No kako planinari nisu baš pametni i ne pamte dugo, sigurno ćemo opet hodati po tom uistinu zahtjevnom djeliću Papuka. 🙂
Ako vam ove riječi nisu dovoljan razlog za pokret u bližoj i daljnjoj budućnosti moramo reći da ste propustili opojni miris šumskog cvijeća, miomiris srijemuša, puno friškog zraka, poj ptica, zov slobode i fantastični osvježavajući okus kiselice (zečja kiselica) koja nas je na kraju pohoda bukvalno prehranila i udahnula nam novi život.
No da skratim ovu priču – živi i sretni vazda bili, bez obzira gdje ste danas gnijezdo svili.
Ne zaboravite pogledati Ivonine fotke i pročitati opaske.
Miša Nicinger
[ad#vijesti]